(Pesme iz narodnooslobodilačkog rata, obnove i mirnog perioda izgradnje socijalizma)
 

Priredio: Vihor

 

Izvori: www.slobodnajugoslavija.com, bratstvo.cjb.net, dobaheroja.page.tl...

 

 

 

Po šumama i gorama



Po šumama i gorama naše zemlje
Ponosne idu čete partizana,
Slavu borbe pronose!

Neka znade dušman kleti
Da će kod nas slomit' vrat,
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoje zemlje dat'!

Crne horde nas ne plaše,
Krv herojska u nas vri,
Mi ne damo zemlje naše
Da je gaze fašisti!

 

 

Sastala se Krajina sa Likom



Sastala se Krajina sa Likom,
pa se ne da pokoriti nikom.
Oj Hitleru j... ti nanu,
Ostavit ćeš kosti na Balkanu!

 

 

Sa Ovčara i Kablara



Sa Ovčara i Kablara
Čobanica progovara.

Druže Tito, bjela lica,
kad češ doči do Užica?

Kad češ doći u Užice
i dovesti jedinice?

Druže Tito, primi naske
u redove partizanske.

 

 

Požnjela se šaša



Požnjela se šaša,
Nesta šubaraša.

Požnjela se šaša,
Nesta i ustaša.

Nesta svih izroda,
I svanu sloboda.

 

 

Budi se istok i zapad



Budi se istok i zapad,
Budi se sjever i jug!
Koraci tutnje u napad,
Naprijed uz druga je drug!

Naprijed sve bliže i bliže,
Čuje se koraka bat!
Glas milijona se diže,
Dolje fašizam i rat!

Smrt ti od našega trona,
Fašizam nek krvavi spi!
Čeka nas druže sloboda,
Naš bit će čitavi svijet !

Složno smrt gvozdenoj peti,
Nestat će jauk i glad!
Nov čemo život početi,
Sloboda, drugarstvo i rad!

 

 

Ide Tito preko Romanije



Ide Tito preko Romanije
Vodi svoje divizije
Doš'o Tito u Srbiju
Osnovao Narodnu armiju!
Drugarice, zasadimo svijeće
Kud se vojska druga Tita kreće!
Ova zemlja više robovat neće
Jer se po njoj vojska druga Tita kreće!

 

Bolna leži omladinka Mara



Bolna leži omladinka Mara,
Sa starom se majkom razgovara:
»Mila majko budi me u zoru,
Primakni me našemu prozoru,
Da ja vidim prije bijela dana,
Proleterske čete partizana,
I pred četom svojega dragana,
Proleterske čete barjaktara,
Da mu vidim onu kosu plavu,
I nad njome crvenu zastavu,
Da ga vidim da me želja mine,
Da mu lice kao nekad sine.
Slavna četo kad ćeš k meni doći,
Ne dam suzi da iz oka kane.«

 

Narodna



Listaj goro, cvjetaj cvjeće,
Omladina u boj kreće.
Omladina u boj kreće
Robovati više neće.
Omladino zemlje ove,
Zbijajmo se u redove.
Zbijajmo se brat do brata,
Da skinemo jaram s vrata,
Josip Staljin iz Sovjeta
Poručuje širom svjeta
Ko ustanak sad ne sprema
Međ' narodom mjesta nema

 

 

Kud narodna vojska prođe



Kud narodna vojska prođe,
Zemlja će se sretna zvat'!
Hajd' u borbu i vi stari
Gdje se bore naši sinovi!
Da nam borba prije svrši,
neka padnu fašisti!

 

 

Da nam živi rad



Drugarska se pjesma ori,
Pjesma koja slavi rad!
Srce gromko nek' nam zbori
Da nam živi, živi rad!

Podignimo u vis čela
Vi drugarci rada svog
Naša bit će zemlja cijela
Da nam živi, živi rad!

U divljaka luk i strijela!
Željeznica, selo i grad
To su naših ruku djela
Da nam živi, živi rad!

 

 

Narodna – (Većeslav Holjevac)


Druže Veco, hrvatskoga roda
Ti si vođa našega naroda.

 

 

Crvena zvijezda

 

S Dona, s Volge i s Urala
Visoko je zatreptala
Pa na naše kape pala
Zvijezda crvena.

Velika je njena sila.
Sred čela se posadila,
Mrak i maglu raspršila
Zvijezda plamena.

S Dona, s Volge i s Urala
Do jadranskog morskog vala
Sve Slavene obasjala
Nova Danica.

Na kapi nam sja i blista,
U srcu nam cvijeta i lista
Rujna, svježa, rosna, čista,
Kao ružica.                      

 

Vladimir Nazor

 

 

Druže Tito Maršale



Oj, Kozaro, Kozarice moja,
ponajviše dala si heroja.

Mi smo braća ispod Kozarice,
gdje ne rađa majka izdajice.

Poznaju se braća Kozarčani
po pjevanju i po jurišanju.

Druže Tito maršale,
naša borba takva je!

Naša borba zahtijeva
kad se gine da se pjeva.

 

 

Narodna



Drug Ćanica jaši konja bela,
Za njim ide omladina cela.
Zdravo druže, Opačiću Ćane,
Pozdravi nam braću Partizane!

 

 

Dalmacija biser grana



Dalmacija biser - grana,
Pjeva pjesmu partizana.
Dalmacija zove nas,
Druže Tito, evo nas!
Evo idu konji vrani
I na njima partizani.
Domovina zove nas,
Druže Tito, evo nas!
Druže Tito, naša nado,
Tebe voli staro, mlado.
Druže Tito, ti nas vodi
Boljoj sreći i slobodi.
Domovina zove nas,
Druže Tito, evo nas!

 

 

Kaplar Hitler

 

Kaplar Hitler vojsku kupi:

Magaraca velik broj,

Kad na našu zemlju stupi

Obliće ga krvav znoj.

 

 

Oj, narode Like i Korduna


Oj, narode Like i Korduna,
Došlo vreme da se diže buna
Protiv sviju gnusnih ugnjetača,
Svih ustaša i svih osvajača.

Bezglavniče zvani poglavniče,
Ispod nogu tle ti se izmiče,
Nećeš uteć` nit` iznjet` glave,
Naše ruke tebe čvrsto dave.

Oj, Staljine ti narodni bože,
Bez tebe se živjeti ne može.
Hajde braćo, da mjerimo Drinu
Da gradimo ćupriju Staljinu

Omladino, diko našeg roda,
Iz tebe će svanuti sloboda.
Od tebe se traži ponajviše,
Da se gadni taj fašizam briše

Drug će Staljin i crvena zvijezda
Uništiti fašistička gnijezda.
Donijet ćemo sreću i slobodu
Hrvatskome i srpskome rodu.

 

 

Sutjeska



Kraj Sutjeske hladne vode,
barjak časti i slobode.

Leprša se iznad glave,
komandanta druga Save.

Al je Sava heroj pravi,
na čelo se vojske stavi.

Pa povika iz sveg glasa,
Zelengoru zatalasa.

Naprijed braćo partizani,
moji borci odabrani.

Krv poteće po poljani,
Pobiše se partizani...

 

 

Majore

 

O Lašiću, o majore,

Izdajniče Crne Gore.

Za konzerve i za proju

Ti izdade braću svoju!

 

Balada sa Neretve



Neretva… i ranjenici…
sneg fijuce… Svi smo stali.
Bosi, goli.. jauk, krici,
a nose ih posustali.

Iza ledja zlotvor goni,
preko vode zlotvor vreba.
Avioni… avioni…
seju pomor s belog neba.

Nigde puta, a sneg veje,
na kamenu mrtvo dete.
- Zemljo, reci, pravda gde je?
- Tamo, kuda vi idete.

Vihor mocni… tifusari,
nosilima nema broja,
a u Mlinu budan Stari,
oj, Neretvo, tugo moja,
most cuvaju jake straze,
nepremostiv. Preko Prenja
liticama sneg se slaze,
led postaje od kamenja.

- Mi moramo, plaha vodo,
umreti il´ preko preci,
mi moramo… za slobodom,
oj, Neretvo, ti ces teci.

Sve je crno. Budan Stari.
nad kanjonom bdi u noci,
misli brizan i strazari..
iz obruca kako proci?

Nov most! Mi na drugoj strani.
Srusicemo stari, reko,
neka misle: partizani
beze natrag, nece preko.

Tresak. Most se rusi stari,
a novi nad rekom puze,
ranjenici, tifusari,
jece: - Nosi dalje druze.

Nemoguce – nemoj reci,
nemoguce – rec se brise,
preko cemonocas preci
brze samo, samo tise.

Ako padnespo sto puta,
druze, mi smo opkoljeni,
malaksale reka guta,
dizi se i dlaje kreni,

jer noc ova zivot vredi…
Svi da prodju, Stari ceka,
od brige mu kosa sedi.
Pobedjena huci reka.



Zivot se od smrti deli.
Svi su prosli… noge bose
Gaze sneg sa prenja beli,
k´o Titove bele kose…



Mira Aleckovic

 

 

Bilećanka



Sred pušaka, bajoneta
Traže oko nas.
Tiho kreće naša četa
U daleki kraj.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom
Hej, hoj, haj!

Skoro će bez bajoneta
Put da nas vodi,
Marširat će naša četa
Pram slobodi!

Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom
Hej, hoj, haj!

 

 

Stan' Neretvo



Stan'Neretvo stani vodo
zbogom dome ja ti odo
Goro goro gorice
Stan'Neretvo hladne vode
mi idemo do slobode
Zoro zoro zorice
Ej da mi je drugarice
ej ti krila lastavice
Zoro zoro zorice

 

 

Tito nas je vodio u boju



Nije ni to dobito sa šalom
da se Tito nazove maršalom.

Već je i to dobito sa bojem,
da se Tito nazove herojem.

Druže Tito, vođo komunista,
Partija nam kao sunce blista.

 

 

Konjuh planinom



Konjuh planinom,vjetar šumi, bruji.
Lišče pjeva žalovite pjesme.
Javori i jele, borovi i breze
Svijaju se jedno do drugoga.

Noč je crno svu zemlju zavila.
Konjuh stenje, ruši se kamenje.
Mrtvoga drugara, husinjskog rudara
Sahranjuje četa proletera.

Kiše jesenje po grobu su lile.
Bure snježne kosti mu raznjele.
Iz krvi rumene husinjskog rudara,
Crvena je šuma izlistala.

Konjuh planinom vjetar šumi, bruji.
Lišče pjeva žalovite pjesme.
A na vrh planine zastava se vije,
Crvena od krvi proletera

 

 

Narodna



Drug Ćanica i Petrova Gora
Dok je svijeta spominjat se mora.
Paveliću, zelenih očiju
Ćanica ti kupio kočiju.
Voziće te u Petrovu Goru,
Da na tebi partizani oru!

 

Narodna - (Marko Orešković – Krndija)



Nema drugara, nema partizana
Kao što je bio Krndija drug,
A sada njega, njega
Crna zemlja krije, krije,
I zelena trava krije njegov grob.

Ustani druže, drugari te zovu, zovu,
Ustani druže Krndija.
Proleterska klasa izgubila druga, druga,
Krševita Lika pravog boljševika.

Izdajice, žalosna vam majka,
Platićete Orešković Marka;
Marko je vođa u Španiji bio, bio,
U pravednom ratu borbu, borbu je vodio…

 

Narodna - (Marko Orešković – Krndija)



Da nam ne bi Orešković Marka
Mnoga bi još zakukala majka.
Drug je Marko roda hrvatskoga,
Al, je majka naroda srpskoga...

 

Mlada partizanka



Mlada partizanka konja jahala 2x
Hej nek se cuje cuje, hej nek se zna
Da je mlada partizanka konja jahala

Mlada partizanka pusku nosila 2x
Hej nek se cuje cuje, hej nek se zna
Da je mlada partizanka pusku nosila

Mlada partizanka bombe bacala 2x
Hej nek se cuje cuje, hej nek se zna
Da je mlada partizanka bombe bacala

Mlada partizanka kolo vodila 2x
Hej nek se cuje cuje, hej nek se zna
Da je mlada partizanka kolo vodila

 

Narodna - (Sava Kovačević)



Mitraljeska vatra gori,
A iz tenka Sava zbori:
»Hajde naprijed partizani,
»Skampa via Talijani;
»Skampa via sinju moru
»Ostavite Crnu Goru.

 

Naš vođa



Od gvožđa je, ali u tom gvožđu kuca
toplo srce. s ruke, kad je uvis diže,
do oblaka tamnih pramen svjetla siže.
Kada hoda, led mu pod petama puca.

I tako nas vodi. Mi ne znamo da l' je
sin sadašnjih dana, lik iz drevne priče;
mi kročimo za njim uvijek čvršće i dalje.
I u nama vjera još snažnije niče.



Vladimir Nazor

 

 

Uz maršala Tita

(Pjesma o pesti)


Uz maršala Tita,
junačkoga sina,
nas neće ni pakao smest.

Mi dižemo čelo,
mi kročimo smjelo,
i čvrsto stiskamo pest!

Rod prastari svi smo,
a goti mi nismo,
Slavenstva smo drevnog čest.

Tko drukčije kaže,
pa kleveće i laže,
osjetit našu će pest!

Sve prste na ruci,
u jedu i muci,
partizanska složila svijest.

Pa sad, kad i treba,
do sunca do neba,
visoko mi dižemo pest!   

 

 Vladimir Nazor

 

Komandant Sava



Sa kraj Bosne do mora,
zna ga zemlja sva,
svud se slavom procuo
komadant Sava.

Huci, buci Sutjeska,
krv pliva po njoj,
divizija Savina,
bije teski boj.

Sto to huci Sutjeskom
u taj pozni cas,
mrtav kraj nje lezase
slavni komadant.

Fasisticke crne horde
zlo su sejale,
al' im Sava na put stade
i sam pogibe.

Hej ha, komadant Sava!
Hej-ha , bije teski boj!
Hej-ha, slavni komadant!
Hej-ha, i sam pogibe!

 

 

Sivi sokole



Sivi sokole, prijatelju stari,
Daj mi krila, sokole da preletim planine.

Visoka je planina, nebo iznad nje,
A na nebu sivi soko, gleda na mene.

Duboka je Sutjeska, kanjon iznad nje
Na kanjonu Tito stoji, gleda ranjene

Na kanjonu Tito stoji i poručuje
Sutjeska se mora proči, da spasimo ranjene
Sivi sokole...

Sutjeska je probijena, ranjeni su spašeni
A naš stari heroj Sava osta mrtav da leži
Sivi sokole...

Radili smo, radimo, radit čemo još
Druže Tito, kunemo se, pobedit čemo

 

 

Narodna



U logoru boljševika
Kažu da je moja dika;
»Tri mjeseca ima više,
»Ne dolazi niti piše.
»Ja sam s njima juče bila
»Na planini Durmitoru.
»Sedela sam kraj logora
»I gledala boljševike,
»Partizane bez razlike.
»Što najljepše viđeh to je:
»Kod njih ima discipline
»I drugarski oni žive.
»Slušala sam čas čitanja,
»Lenjinova vaspitanja,
»I gledala drugaricu
»Kako zbori za pravicu.
»I još viđeh na barjaku:
»Srp i čekić, petokraku.
»Ispod toga dva tri slova,
»Ime druga Molotova.
»Iznad svega Staljin piše:
»Robovanja nema više!
»Sunce granu zora sinu,
»Ja odlećeh niz planinu.
»I ostavih boljševike,
»Staljinove udarnike.

 

 

Digli su se Zagorci



Digli su se Zagorci
Da izbace Švabe
Hitlerove krvnike
Što slobodu grabe.

Naprijed svi!
U borbu svi!
Partizani Zagorci!
Naprijed sve!
U borbu sve!
Partizanke Zagorke!

O vi bijedne Ustaše
Fašističke sluge
Osim kugle čelične
Za vas nema druge.

Naprijed svi!
U borbu svi!
Partizani Zagorci!
Naprijed sve!
U borbu sve!
Partizanke Zagorke!

A tko nije s narodom
Taj je izdajica
Borbe, žrtve plaši se
Samo kukavica.

Naprijed svi!
U borbu svi!
Partizani Zagorci!
Naprijed sve!
U borbu sve!
Partizanke Zagorke!

Naša bit će pobjeda

Živjela sloboda!                      
Hrvatskoga naroda
Gubčevoga roda!

Naprijed svi!
U borbu svi!
Partizani Zagorci!
Naprijed sve!
U borbu sve!
Partizanke Zagorke!

 

 

Podigli se Sremci

 

Ala muku muče Nemci,

Podigli se Sremci,

Ćuprije i pruge ruše,

Ko da su bez duše.

 

Narodna



»Od Korduna do Rusije,
Narodni se barjak vije.
Na barjaku zlatno slovo,
To je ime Staljinovo.
Ispod slova sitno piše
Zove Staljin (Tito) na bojište.
Na bojištu svira truba:
Je l' vam žao mladih ljuba?
Na bojištu sablja čeka:
Je l' vam žao mladog vijeka?
Neka samo svira truba
Ne žalimo mladih ljuba;
Neka samo sablja čeka
Ne žalimo mladog vijeka.
Složno stupaj brat uz brata,
Kano Srbin uz Hrvata,
A i braća muslimani
Na našoj se bore strani.«

 

 

Oj četnici, vi banditi

 

Oj četnici, vi banditi,

Nemate se rašta kriti,

Ni po polju ni po stani –

Naće će vas partizani.

 

 

Kamion

 

Ta to je, to je on,

Partizanski kamon!

 

Katjuša



Rascvetali jablani i kruške
podigla se magla nad rekom
prišla je na strmi breg Katjuša
prišla na visoki strmi breg.

Stala je i pesmu zapevala
Sokolu što leti visoko
O draganu koga je ljubila
I čija je pisma čitala.


Pesmo moja, leti sad visoko,
leti sada za najdalji kraj,
partizanu, što nam brani medje,
lep pozdrav Kacušin mu predaj.

Voli tvoju ljubicu jedinu
koja sama peva ti pesme
sačuvaj nam našu domovinu
k`o što čuvam srce za tebe.

 

 

Drug Tito



Sve što j' bilo pod pepelom
na dnu naših srca skrito,
u vatru je razbuktao
drug nam Tito, Tito, Tito.
Sve što teklo kojekuda
svrnu jednom u korito,
pa veliku rijeku stvori
drug nam Tito, Tito, Tito.
Naše brašno prosijao
kroz rešeto i kroz sito,
pa hljeb novi za nas mijesi
drug nam Tito, Tito, Tito.
Lice tvrdo, šapa lavlja,
ali na dnu grudi skrito
srce uma kao otac
drug nam Tito, Tito, Tito.
Otkud dođe? Gdje je niko?
Tko bi sve to sada pito?
Sudbine je dar nam velik
drug nam Tito, Tito, Tito.
Zato druzi i družice,
složno, hitro, ponosito,
pohitajmo kud nas vodi,
kličuć: Tito, Tito, Tito!                

Vladimir Nazor

 

Na Kordunu grob do groba



Na Kordunu grob do groba,
Traži majka sinka svoga!
Našla ga je na grob klekla,
I ovako sinu rekla:

"O, moj sine, radost moja,
Gdje sad leži mladost tvoja?"
Otac plače, majka cvili
Otvori se grobe mili!

Grob se otvorio,
A sinak progovorio:
"Ne plač' mila majko moja,
Teška mi je suza tvoja!

Teža mi je suza tvoja,
nego cijela zemlja ova!
Hajde majko reci rodu
da sam pao za slobodu!"

 

 

Požuri druže

 

Požuri, druže,
brže još brže
za stopu zemlje sebe da daš.

Kamen nek ječi,
čelik nek zveči,
nek slavan bude taj podvig naš

 

 

Šumadija


Srp i čekić čelični
Daju hlebac pšenični.

Pšenica je klasala
Šumadija glasala
Šumadija naša dika
Puna boljševika.

Pošo Hitler na Rusa
Pa se busa o prsa
"Pregaziću ruskog baju
Kao srpsku raju."

Sluša Staljin Hitlera
Poludelog Molera
Pa se smeje na po brka
Švabo biće trka.

Šalju Rusi i Staljin
Plamen borbe na Berlin
A Hitlera boli glava
To je napast prava

Piše Hitler Ljotiću
Svom premilom bratiću
"Dimitrije moj rođeni
Sad pomozi meni"

Sluša Mita pobrin plač
Pa uzima pero – mač
I poziva Srbadiju
Da bije Rusiju.

Sluša narod Ljotića
Poludelog đetića
Pa se smeje iz sveg glasa
Švabi nema spasa.

Eto tako Mito moj
Došao je konac tvoj
Ne mož` svako da nas voda
Došla je sloboda.

 

 

Zora rudi, dan se beli



Zora rudi, dan se beli,
A ja moram odlazit.

Nije meni što ja moram,
Sad u borbu odlazit.

Već je meni što ja moram,
Svoju milu dragu ostavit.

 

 

Kolo druga Tita



Lijepo ti je druga Tita kolo,
takvo kolo ko ga ne bi volo!
Igraju ga mladi partizani,
partizani - zeleni jablani.
I sa njima mlade partizanke,
partizanke - omorike tanke.
Crven-zvijezda na kape im pala,
svjetlost sunca puške obasjala,
a iz grudi pjesma im se vije:
Druže Tito, naše najmilije!
Ti si vođa sveg naroda svoga,
slovenačkog, srpskog, hrvatskoga.
Crnogorci, pa i Makedonci,
svi Bosanci i svi Hercegovci
Tvoje ime u svom srcu nose,
Tvoje ime, kojim se ponose:
Svi igraju kolo valovito,
svi pjevaju:"Živio nam Tito!

 

 

Mitraljeza
Ostavi me kata
Pa Anđa, pa Reza,
Al' me ne ostavi
Moja mitraljeza.

Ja ću s njom da sklopim
Najvjerniji brak,
Samo nek' mi pjeva:
Traka, traka, trak!

O remenu visi,
Na srcu mi spava.
Kad fašiste gonim,
Šest mi kila dava.

Njezin gvoz je topal,
Njen je teret lak,
A grlo joj klikće:
Traka, traka, trak!

Moja Mitraljeza
Zna vrhunce gora
I staze do rijeka
I klance do mora.


Odasvuda tjera
Crnih vrana grak
Njezin uzvik gromki:
Traka, traka, trak!

 

 

Komandant Stane



Brigade s hribov so se vsule kakor plaz,

pogumni njih korak nikjer več ne

zastane.

Za naš pravični boj, sovražniku v poraz

je borcem dala vsaka naša vas,

na čelu vseh je v boj hitel tovariš Stane.
Je že nasilnik na telesu našem stal,

globoko nade vse bile so zakopane.

Le naj slovenski rod s ujetim puntom

vstal

in z lastno silo novo vojsko zbral,

pognal v naskok se z nami je tovariš

Stane.

Zastave vojne, počastite mu spomin,

potem zvihrajte v boj z armado do

Ljubljane!

In ves slovenski rod, hvaležno posveti

junakom svojim naj slavi, časti,

od zmag do zmag nas vodil je tovariš

Stane

 

 

Narodna



»Sjetimo se drugarice lani
Kako su nam crni bili dani,
Kako smo se po šumama krili
Svoje kuće puste ostavili.
Sjetimo se sve na partizane
Što nas hrabro od ustaša brane,
Krvavo se sa fašizmom bore,
Da nam sada novi život stvore.
Ne žalimo ni kruha ni tkanja,
Sjetimo se na krvava klanja,
Kad odoše naša braća draga
Ne zna im se ni glasa ni traga,
Dušmani im oči pokopaše
U bezdan ih žive pobacaše,
Osam dana čuli su se živi,
Dušmanima ni dužni ni krivi,
Po naredbi poglavnika svoga
Pavelića Anta krvavoga.«

 

 

Hej brigade                     

Hej Brigade, hitite, razpodite, zatrite požigalce slovenskih domov!
Hej, mašinca zagodi, naj odmeva povsodi naš pozdrav iz slobodnih gozdov!
Hej, mašinca zagodi, naj odmeva povsodi naš pozdrav iz slobodnih gozdov!

Kje so meje, pregrade za slovenske brigade? Ne, za nas ni pregrad in ne
mej!
Po slemenih oblačnih in po grapah temačnih vse od zmage do zmage naprej!
Po slemenih oblačnih in po grapah temačnih vse od zmage do zmage naprej!

Čez poljane požgane tja do bele Ljubljane naša vojska prodre kot vihar.
Dokler tu so brigade, kdo zemljo nam ukrade? Na Slovenskem smo mi gospodar!
Dokler tu so brigade, kdo zemljo nam ukrade? Na Slovenskem smo mi gospodar

 

Pesem XIV. divizije



Zaplovi pesem borb in zmage preko gmajn, gora,
zaplovi pesem divizije Štirinajste v svet,
ponesi Tomšiča, duh Šercerja, duh Bračiča
po vsej slovenski zemlji in prekali z njim srca.
"V borbo, Štirinajsta, juriš!"
naj se razlega prek sveta!
Dvignimo puške in naprej junaško
vsi za komandantom v boj. Naprej!

Ko domovina vstane iz trpljenja in gorja,
takrat bo Štirinajsta zmagovito stopala,
takrat med prvimi bo stala v vrsti divizij,
ki so borile se za boljše in srečnejše dni.
"V borbo, Štirinajsta, juriš!"
naj se razlega prek sveta!
Dvignimo puške in naprej junaško
vsi za komandantom v boj. Naprej!

 

 

Padaj silo i nepravdo



Padaj, silo i nepravdo,
narod ti je sudit zvan;
bježte od nas noćne tmine,
svanuo je i naš dan.

Pravo naše ugrabjeno
amo natrag dajte nam;
ne date li, ne molimo,
uzet će ga narod sam.

Gradove smo vam podigli,
Turne, kule gradili,
od uvijek smo robje bili
i za vas smo radili.

Nevolja će biti vela
po palaci tvrdimi,
kad vidite da sa sela
s mašklinima gremo mi.

Nastati će novo doba
Matija Ivaniću,
ustati ćeš ti iz groba,
s tobom u boj poći ću.

Zastava će nova viti
iznad naših glava tad;
Radnik, seljak jedno biti -
isti im je trud i rad.



Manje poznate reči:

 

turni - tornjevi, utvrde
vela - velika
"po palaci tvrdimi" - po tvrdim/utvrđenim palačama
mašklin - budak, kramp
gremo – idemo

 

Lepoglava


Ivančica planina
Pod njom leži dolina
U dolini kazniona
Ljudska mučiona.

Srp i čekić čelični
Daju hljebac pšenični
Srp i čekić naša značka
Radničko seljačka.

Prijatelju prijane
Čarape ti štrikane
Štrikale ih drugarice
Iz naše tvornice…

 

 

O bella ciao

Una mattina mi sono alzato,
O bella ciao, bella ciao,
Bella ciao, ciao, ciao,
Una mattina mi sono alzato,
E ho trovato l'invasor.
O partigiano portami via,
O bella ciao, bella ciao,
Bella ciao, ciao, ciao,
O partigiano portami via,
Qui mi sento di moror.
E so io muoio da partigiano,
O bella ciao, bella ciao,
Bella ciao, ciao, ciao,
E so io muoio da partigiano,
Tu mi devi seppellir.
E seppellire sulla montagna
O bella ciao, bella ciao,
Bella ciao, ciao, ciao,
E seppellire sulla montagna
Sott l'ombra di un bel fior.
Casi le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao,
Bella ciao, ciao, ciao,
Casi le genti che passeranno
Mi diranno «che bel fior».
E questo e il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao,
Bella ciao, ciao, ciao,
E questo e il fiore del partigiano
Morto per la liberta.

 

 

Oj, Sutjesko, vodo ledna

 

Oj, Sutjesko, vodo ledna,
čija vojska nepobjedna
vale tvoje jutros pređe
na njemačke bojne međe?
To Savina bojna sila
fašistima lomi krila.
U gori se jele dive
ko su one munje žive
što njemačke gone psine,
i zasjede lome njine?
Ono su ti ljute zmije —
borci Treće divizije!
Eno Sava borce zove,
partizane, sokolove:
— Napr'jed, braćo partizani, -
moji borci odabrani!

Zaciktaše puške tanke,
osvetnice partizanske,
krv se proli po poljani
i prođoše partizani!

 

 

Kolotnjici



Već spušta se sunce za stepom
Na obzorju gasi se mrak
Kolotnjika zvečeći lanci
Sa puta gust uzdižu prah.

Koračaju obrijane glave
Na tijelo im umor je pao
Od lanaca što meso im režu
Od beskrajnog puta u mrak.

Bim bom… bim bom…
Mrka sva su lica
Bim bom… bim bom…
Al borbena srca
Punavjere da će doći dan
Lanci kad će pasti i sloboda vladati

 

 

Druže Tito, rosno cvijeće


Druže Tito, rosno cvijeće
Cio narod u boj kreće.

Za radnika i seljaka
Zasijala petokraka.

Novu sreću i slobodu
Stvorit ćemo svome rodu.

 

Čamac na Kupi

 

Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode.
Al i sve moje nade,
ljubavi, čežnje, zanose
tobom će onkraj rijeke
što korito joj biva
široko i duboko
da dijeli od Dobra Zlo.
Čudo ti za me postaješ:
galija, lijepa, velika,
koja po moru plovi
k Otoku Spasenja.
U nje su vesla od naše
najčvršće hrastovine,
i jarboli tesani
u lugu gdje se rodismo,
i jadra što su kod nas
i tkana i šivena,
i zastave što znadu
đerđefe naših žena.
Maleni trošni čamče
na mutnoj Kupi,
uradi što i sa mnom:
dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku
na onu stranu vode,
na teške al svete puteve
poštenja i slobode!

 

 

Šivala je dekalica zvezdo



Šivala je deklica zvezdo,
oj, zvezdo rdečo kot kri,
inzraven si pela je pesmi,
oj, pesmi svobodnih je dni.
Si pela je deklica pesem,
jo slišal je mlad partizan,
ki boril se za zlato svobodo,
za delavski, kmečki je stan.

"Le šivaj si deklica zvezdo,
in zraven veselo zapoj,
saj črnim fašistom, gestapu,
prisegli krvavi smo boj."

 

 

Ob tavornjem ognju

 

V temnem gozdu ob tabornem ognju,
pesem tiho junaki pojo,
o trpljenju Slovenskega ljudstva,
ki bori se za svojo svobodo.

Pesem njih je odraz hrepenenja,
da svoboda zasije nam spet,
ko nas vrže spet reka življenja
iz vrtincev tja na zeleni breg.

O junaki, le dajte, prodrite
v naša mesta iz temnih gozdov!
Vse, ki bijejo nas, preženite
in spodite iz naših jih domov!

 

 

Nasred gore Romanije



Nasred gore Romanije,
Crveni se barjak vije.

Neka, neka, nek se vije,
On je donijet iz Rusije.

Razvila ga Kompartija,
Svima nama najmilija.

 

Za vasjo je čredo pasla

 

Za vasjo je čredo pasla
vsa vesela dan na dan,
s hrepenenjem gor je zrla,
kjer je vriskal partizan.

Oj, le vriskaj, oj, le vriskaj,
saj trepeče že tiran!
Saj se bliža zvezda sreče,
bliža se rešitve dan.

Ko bi mogla, ko bi smela,
šla bi k njemu gor v goro.
Z njim ostala bi do zmage,
ki prav kmalu prišla bo.

Vse trpljenje partizanov
bo poplačano s krvjo.
Smrt fašizmu in nasilju,
v borbo vsi za svobodo!

Če moj dragi bo življenje
za pravico sveto dal,
Mi v tolažbo in veselje
sinko zlati bo ostal.

Ko mu pevala bom pesmi,
gledal me bo nasmejan,
pravila o očki dragem:
bil je hraber partizan.

Do takrat bo že svoboda
zasijala v jasen dan;
vse bo srečno in veselo,
nihče več ne bo tlačan

 

Oj, Igmane!

 

Oj, Igmane, planinski delijo

Po tebi sam jednom prohodio

I tada sam mnogo oboli

Dabogda se iti salomio.

 

Brigadiri tu se pomrzoše,

A ruku, s nogu prste izgubiše,

A kad doktor njine prste seče,

Svi pevaju umesto da ječe.

 

Sada naši partizani plove,

Kroz teškoće herojski se bore.

A brigada doneće nam spasa,

Od fašista neće biti glasa.

 

 

Ivo Lola



Najdraža moja,
jedina moja,
ne stiglo te ovo pismo!

Verujem u život,
videću te opet,
nadam se, nadaj se!

Samo borba za slobodu,
samo ljubav prema tebi,
u životu mome još postoje,
nek´ u pobedi se jednom spoje!

Ivo Lola, Ivo Lola,
Ivo Lola, nije sam

Ako primiš pismo,
na praznik slobode,
ne daj smrti da nadjača!

Živećeš u svetu,
sanjanom za dvoje,
ne tuguj već raduj se!

Život neka put tvoj bude,
Sve moje nek´ u tebi živi,
Nađi osvetu i sreću nađi,
moja jedina, u sebi me nađi!

Ivo Lola, Ivo Lola,
Ivo Lola nije sam!

 

 

Druže Tito, ljubičice



Druže Tito, ljubičice,
Ne daj Istre i gorice.

Ne daj Istre i gorice,
Da ih gaze izdajice.

Ako dođe do bombaša,
I Koruška bit će naša.

 

 

Sa Papuka rijeke teku



»Sa Papuka rijeke teku,
Rijeke vojske narodne.
Fašističku gamad gone,
Iz Požeške kotline!«

 

 

 

Tifusari
1
Brojim stope na bijelu snijegu. Smrt do smrti.
Smrt su stope moje.

Smrt do smrti. Smrt do smrti.
Smrt su stope moje.

Svaka
ide
svome
grobu.

Svaka ide svome grobu
ko izvori
svome
moru.

Svaka ide svome grobu.

2
Hoće li ikad ovom stazom proći
Za gorom
nebo široko, oko puno sreće?
Da li će briznuti frule i izvori
i cvrkutati jutra u proljeće?

Hoće li stope ostati na zemlji
i prkositi krvlju utisnute
ili će snjegovi u mrkloj tišini
zamesti riječi, tragove i pute?

3
Vijavica.Vjetar vije.
Čovjeka ni vuka nije.
- Ognja, ognja -
kosti vrište.
- Zvijezde, zvijezde -
oko ište.

Žvale mračne, večerat će
moje prste i možđane...

Vijavica. Vjetar vije.
Čovjeka ni vuka nije.
- Ljudi mili, braćo, ljudi...
U tišini
gluvi korak
izmoreni.
Slušam riječi
u ognjici.

- Druže...
- Druže...

Rukom hvatam ladnu ruku.

Idem
nijem
u koloni.

4.
Ne zbori noć.
Tišina nez utvara.
Nijemo
bez glasa
u meni
mrtvac progovara.

Oj, Cetino, moje selo ravno
kud si ravno kad si vodoplavno

Ne zbori noć.
To majka ruke
nad mojim snom
nad svojim sinom
savija
i njena crna
crna
kosa
ko san
na mojem čelu
klija.
Ne zbori noc.



smrt
noževe kuje
i jama - mješina
nozdrve nadima:
požare
i vješala
bljuje.

Oj Cetino, moje selo ravno

Ne zbori noć.
bez jutra
i bez krila
još zadnju riječ
i zadnji pozdrav
smrt mi je
ostavila.

5
Otkuda ovaj dan, ognjeni golub na dlanu,
otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste
sav od svitanja? Čuj noć kad vatre u šumi planu.

Otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste?
U svakoj stopi, na svakom koraku: sloboda, sloboda,
sloboda iz rane, iz krvi sloboda izraste.

U svakoj stopi, na svakom koraku; sloboda, sloboda.
Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,
ko divlja ruža na putu, ko raširena krila.

Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,
hoćeš li umirući živu ljubav dati
što prkosi smrti i čelik prelama?

Hoćeš li umirući živu ljubav dati
što u svakom srcu iznova se rađa,
hoćeš li glasom zore u noći zapjevati?

Ako panem u mraku, prenesi živima pozdrav,
prenesi od groba do srca, pronesi kroz tminu
pjesmu što ne gine; sloboda, sloboda.

6
Ognjica raste. Rukom ruku hvatam.
Uz čelo druga moje čelo gori.
U požaru ludom kad se pamet mrači
osvetom još jačom, ljubav progovori.

Kolona ide.U groznici rastu
goleme šume suncem rascvjetane.
U mraku čujem žive razgovore,
Očima živih gledam nove dane.

Gledam jezera prozirna i mirna,
vrbu djetinjstva svinutu nad rijekom
i nove riječi nikad nečuvene,
ljude u kraju znanom i dalekom.

Rođena zemljo, nisam te dočeko,
nego u gunju, ušljiv, sav od rana,

nemoćan, zguren, jedva korak vučem -
i zato si jače u me urezana.

Od čela do čela samo vatra gori.
Glad i oganj žedne usne pruža
za kapljom vode. Tmina oči steže,
i što smo bliže zori noć postaje duža.

Korak po korak. Smrt u jarak baci
čovjeka i konja. Za me nema zore,
ali i u smrti mi smo partizani
I naši mrtvi još se jače bore

 

 

U Drvaru podiže se buna



Svud ustaške ljute sablje zveče,
Na potoke mlada krvca teče.

Sivi soko na sve strane leti,
On te žrtve hoće da osveti.

Narodu se novo sunce rodi
Koje hoće da ga oslobodi.

Heroj Tito sve u borbu zove
Na obranu domovine svoje.

Na sve strane izdo naređenje,
Svi u borbu za oslobođenje.

Po narodu pjesma se talasa,
Bez ustanika nema nama spasa.

Te godine dvaes' sedmog jula,
U Drvaru podiže se buna.

Puče puška oko Ilindana,
U rukama naših Drvarčana.

Drvar se je Titu odazvao
I uz desnu ruku mu je stao.

Drvar se je junački borio,
Tito ga je jako zavolio.

Vojska bješe jedna četa mala,
Nove čete brzo osnovala.

Oj, Drvaru, naš bijeli grade
Ti se slavom ovjenčavaš sade.

Oj, Drvaru, naša jelo vita,
Ti si prvi do narodnog Tita.

Oj, Drvaru, ti ćeš prvi biti,
Jer si bio desna ruka Titi.

 

 

Jutri gremo v napad



Jutri gremo v napad.
Glej, kako globoko je nebo!
Sneg, naš beli brat,
razlij se v temo!

Veter potepuh, podaj nam roko!
Mesec lenuh, hitreje za nami!
Mi gremo, gremo s puško na rami
v napad za svobodo, za kruh.

 

Nekdaj z bolestjo smo v sebe zaprli



Nekdaj z bolestjo smo v sebe zaprli
svoje ponižanje, svoje gorje,
krik mašcevanja na ustnih zatrli,
ga zakopali globoko v srce.

Toda glej, planil vihar je presilen,
kot pajčevine raztrgal okov,
šinil je zopet žar novega dneva,
tja do poslednjih primorskih domov.

Strojnice svojo so pesem zapele,
zrak je pretreslo grmenje topov,
širne poljane so v ognju vzplamtele,
klic je svobode vstal sredi gozdov.

Vstala Primorska si v novo življenje,
z dvignjeno glavo korakaj v nov čas!
V borbah, ponižanju, zmagah, trpljenju
našla si končno svoj pravi obraz.

 

 

Pjesma maršalu Titu



Druže Tito, naše rosno cvijeće,
cio narod za tobom se kreće.

Ti si, druže, na temelju bio,
od početka narod predvodio.

Tito, zemlje naše čedo milo,
da te nije — ne bi ni nas bilo.

Drugarice, posadimo cvijeće,
kuda vojska druga Tita kreće.

Ovo nam je naša borba dala
da imamo Tita za maršala.

Naš sokole, širi svoja krila
da bi zemlja slobodna nam bila.

Maršal Tito, vođo svih brigada,
tvojom borbom nestati će jada.

Više zemlja robovati neće,
vojska tvoja po njoj sada šeće.

Maršal Tito, ružice rumena,
s tobom naša zemlja proslavljena!

 

Počiva jezero v tihoti



Počiva jezero v tihoti
in listje rahlo mi šumi,
ob jezeru tam v temni noči
mlad partizan molče stoji.

Na prsih mlad'ga partizana
mlado dekle mirno spi
in sanja o junaku svojem,
ki za svobodo se bori.

Obljubo deklica je dala,
da bo čakala tisti dan,
ko bo svoboda zasijala,
ko se povrne partizan.

Partizan priseže sveto,
da se hrabro bo boril,
da prej ko mine eno leto
bo narod svoj osvobodil.

Ko drugo leto borbe mine,
dobi draga pisemce,
da v boju vrh planine
prebila krogla mu srce.

Počiva jezero v tihoti
in listje rahlo mi šumi –
na dnu samotnega jezera
dekle nesrečno mirno spi.

 

Pred Moskvom je tenk do tenka

 

Da vidite braćo mila

Kako tuče ruska sila,

Kako Hitler muči muku,

Kad mu Rusi vojsku tuku:

Željan nafte, željan rude –

On planove kroji lude:

Misli Hitler, zla mu mati-

Usred Moskve zimovati!

Al se ludo prevario,

Moskve nije ni vidio.

Pred Moskvom je tenk do tenka

Vojskovođe Timošenka.

Sve je čovek do čoveka,

Crvena ga garda čeka.

Nisu ovo, čuj kopile,

Fašističke sile gnjile-

Crvena je to konjica,

Ne smeta joj vejavica.

Uzalud se moriš, znojiš,

Znaš li sada pred kim stojiš?

Ovde nema sabotera:

Ovo j zemlja proletera!

Vladimiru Iliču Lenjinu

 

Prošlo je punih 18 leta

Od kad ne gleda beloga sveta,

Veliki vođa radničke klase,

Nekad prezrene narodne mase.

 

Za njim suze narodne liše

Iliča nema – Lenjina više.

 

Ima li koga da čuo nije

Lenjin je tvorac nove Rusije

Marksovo pravo učenje celo

Sprovede Lenjin prvi u delo.

 

Ruski je narod od svuda strada

Svaka mu beše propala nada

Carski su bili režimi strogi

Seljak je bio prosjak ubogi

 

Lenjin je tada radniku reka:

«Kapital svetski kratka je veka,

što radni narod bedno živi

zato su carski režimi krivi

došlo je vreme – kapital pada.

Radnik i seljak mora da vlada.»

 

Pa kada vide radnička klasa

Lenjina, svoga jedinoga spasa

Za njime pođe čeličnih grudi,

Da svome starom zlotvoru sudi

Duga se borba vodit stade

Kapitalizam pred pravdom pade.

 

Sad Ruski narod živi u pravi

I svoga vođu Lenjina slavi.

 

Kad oči sklopi genije ovi,

Na njegovo mesto došo je novi,

Taj koji sav svet spasava sada

Veliki Staljin, sva naša nada.

 

Živeo Staljin!.... Lenjinu slava!....

Velikom tvorcu narodnih prava.

 

Mile Pop Jordanov



Bolen mi leži Mile Pop Jordanov,
nad glava mu stoi stara mu majka,
milno mu zbori ,žalno go žali.

Stani mi stani, moe milo čedo,
tvoite drugari po sokaci odat,
zalni pesni peat,tebe te spomnuvat.

Bog da go prosti Mile Pop Jordanov,
Mile Pop Jordanov slavno zagina,
slavno zagina za Makedonija.

 

 

Pesma jednog partizana

 

U osvitu naših dana,

Sa Balkana i Jadrana,

Razleže se sa svih strana

Ratni poklič partizana.

A uz ciku puške tanke

Poju mlade partizanke

Divnu pjesmu novih dana,

Što je slavno napisana

Krvlju hrabrih partizana.

Zastave se viju brijne

Vrve čete mnogobrojne,

Krvava se bitka bije

Pod barjakom do Rusije.

Armija je naša jaka

Od radnika i seljaka,

Oštrim rezom svoga mača

Smrviti će osvajača.

A njegove sluge crne

Sramni val će da zgrne.

Mjesto borbe, krvi, klanja

Biće rascvjet blagostanja.

Mi smo Moskvo zemljo reda!

Mi smo tvoja vjerna čeda.

 

 

Pšenica je klasala, Šumadija je ustala

 

Pšenica je klasala,

Šumadija je ustala

Šumadija naša dika

Biće republika

 

Pošo Hitler na Rusa,

Pa se busa u prsa:

«Pregaziću ruskog baju

kao srpsku raju!»

 

Sluša Staljin Hitlera,

Poludelog molera,

Pa se smeši ispod brka:

«Švabo, biće trka!»

 

 

Izveštaj s fronta kod Kravice

 

Evo puni mjesec dana

Progonimo Talijna

Od Bileće do Trebinja

Zapinjemo zamke njima,

Ćekamo ih svakog dana

Željni borbe i megdana.

U krševe i klance

Mi čekamo rimske vrapce,

A oni se ponadaju

Haubicom bombarduju,

Pa da im se vidi sila

Pojavi se eskadrila

Izviđača bombardera

Traži vojsku proletera.

Al kad puste borbe njine,

Od njih niko ne pogine

Jer žabari u strahu

Bace bombe u oblaku.

....

 

 

Listaj goro


Listaj goro, cvjetaj cvijeće,
Crna Gora u boj kreće.

U boj kreće ovih dana
prva četa partizana.

— Talijani, gladni vrani,
crni će vam doći dani!

Oj narode zemlje ove,
zbijajmo se u redove.

Zbijajmo se drug do druga,
jer će borba biti duga.

Zbijajmo se brat do brata
da skinemo jaram s vrata.

Drug nam Tito poručuje
neka cio svijet čuje:

— Ko ustanak sad ne sprema,
u narodu mjesta nema.

Na dušmana ko ne kreće,
među nama biti neće!
Dolje lanci i okovi,
ne vežu se sokolovi!

 

 

Mrzimo vas



Mrzimo vas hulje,
Mrzimo krvnici
Vi, pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu utrobe svih žena
Ispod doma našeg, bombom porušena.

Skotovi i gmazi,
Što psičete zrakom
Na krvavoj stazi,
Za mračnim oblakom.
Dostić će vas, zmije, osvetnička strijela
Iznad naših brda, dolina i sela.

Kukavice, vrane,
Psi tuđinskih kurva,
U no naše rane
Bijes će da vas surva.
Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,
Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.

Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat.
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit u crnoj vam krvi.

Srce bismo jeli
Pogano vam meso,
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno.
Smrdežima vašim punili bi pluća,
Za pobjede nove, nova nadahnuća.



Ivan Goran Kovačić (1913-1943)

 

 

Partizani, što suze lijete



— Partizani, što suze lijeste
kad to dosad činili nijeste?

— Nema nama ponosa i nade,
pogibe nam komandant brigade,
nema nama sokola i tića,
iz Berilja Ratka Pavlovića.

Crna Travo, ne zelenila se!
Oj, Bugari, ne veselili se!
Ti Vlasino, bolje da propade,
no što Ćićka heroja nestate!
Padaj, druže, al' će i to biti,
puške će te naše osvetiti!

 

Rudnik Trepča srebra i olova


Rudnik Trepča srebra i olova
sjećaće se sedam sokolova,
sedmorice svojih proletera
i njihovih herojskijeh djela.

Na hiljadu devete stotine
četrdeset i prve godine
švapska sila rudnik okupira.

Švabi treba ta olovna ruda,
jer se sprema da smrt sije svuda.

Tad Centralni komitet planira
da se rudnik mora da minira.

Akcija se dobro isplanira:
smjelo rudar stubove minira,
što prenose rudu do prerade,
rudnik tada proizvodit stade.

Kad se slavna formira brigada,
i rudarska četa bješe tada,
u stroj četa tad pred Titom stade,
njen komesar Milićević Rade.

On sam osta od sedam drugova
iz rudnika srebra i olova
što su prvi u vatru hrlili
i u teškoj borbi izginuli.

 

 

Petrovoj Gori


Goro moja Petrova zelena,
Utočište mojega plemena!

Goro moja, u najteže dane,
Ti sačuva naše partizane.

Mili kraju napaćenog roda,
Sad po tebi ustaša ne hoda.

Na Petrovcu oblaci se sreću,
A brigade po Kordunu šeću.

Te brigade slavom ovjenčane
Nose robu slobodnije dane.

Za sve ovo tebi čast i hvala,
Oj Petrova gorice ubava.

 

 

 

Tužaljka za Mladenom



Oj, Mladene, naš Mladene,
po Kozari cvijeće vene ...
Tvojoj četi srce zebe,
među njima nema tebe!
Oj, Mladene!

Podig'o si barjak prvi,
okup'o ga sveg u krvi.
ti si pao za slobodu
napaćenom svom narodu!
Oj, Mladene!

Grobovima nema broja;
među njima humka tvoja,
svetinja će naša biti,
nad njom ćemo suze liti!
Oj, Mladene!

Oj, Mladene, naš Mladene,
Po Kozari cvijeće vene ...
Tvoja četa suze lije,
među njima tebe nije!
Oj, Mladene!

 

 

Pjesma prvog Fruškogorskog odreda



Po puteljku i po kršu,
Po šumarku zelenom,
Naprijed stupa hrabra četa,
Partizanskim korakom.

Partizani u boj zovu,
Sve seljake, radnike.
Već se dižu sela sremska,
Za slobodu ona mru.

Smrt fašizmu krvavome,
Smrt dželatu ustaškom,
Neka živi narod Srema,
U svom kraju slobodnom.

 

Nas je Tito oženio «Bredom»



Romanijo,jezerom se zvala,

Ti si naše jabuke obrala,

Sve jabuke neženjene momke.

Sve devojke udajte se redom,

Nas je Tito oženio «Bredom»,

Puškom «Zorkom»

Njlepšom devojkom,

Curom finom,

Lakim karabinom

Za djevera – kratka revolvera.

Fišeklije – svastike i prije

Mjesto popa – granata od topa,

Starog svata – «Šarac oko vrata» 

 

 

Oj Užice, prva republiko



Oj Užice, prva republiko,
Ustanička ti junačka diko.

Kad je bilo biti il ne biti,
Kadinjačom krv junačku liti.

U Europi ti si prvo bilo,
Slobodarsko ti Užice milo.

 

Hej tovariši



Hej tovariši, pod orožje vsi!
Tujec mora iz naše zemlje!
Čaka Štajerska, čaka Korotan,
čaka sinje Jadransko morje.

Zdaj v roke puške,
zdaj naj zapoje mitraljez,
sovrag bo čutil,
kako gorak je z nami ples.

Hej tovariši, ni nam žal krvi
za svobodno Slovenijo.

 

Ja i draga jedne vjere nismo



Ja i draga jedne vjere nismo,
Al gajimo bratstvo i jedinstvo.

Ja iz Bosne a draga iz Like,
Mili Bože, ljubavi velike.

Još pre rata mi smo se verili,
I u borbi zajedno smo bili.

Pre rata nam vera beše smetnja,
Poslije rata naša ljubav cveta.

 

Kdo pa so ti mladi fantje



Kdo pa so ti mladi fantje,
ki korakajo skoz vas?
Kdo pa so ti mladi fantje,
ki jim tak' žari obraz?

To so mladi partizani,
neupogljivega duha,
to so mladi partizani,
borci novega sveta.

Kdo pa so dekleta mlada,
puške imajo na ramah,
kdo pa so dekleta mlada,
ali jih ni prav nič strah?

To so mlade partizanke,
slušale so glas srca,
to so mlade partizanke,
strah pustile so doma.

Kakšna je to mlada vojska,
ki zapela je skoz' vas?
Kakšna je to mlada vojska,
druga vse kot prejšnji čas?

To je prava naša vojska,
to je silna naša moč,
to je vojska partizanska,
jutro znani nam pojoč!

 

 

Janez Kranjski Janez



Janez, kranjsi Janez,
Janez, kranjsi Janez,
Janez, kranjsi Janez,
kam odhajaš danes?

Grem v partizane ...
med junake zbrane.

Dvignil bom zastavo ...
rdečo, belo, plavo.

A na njej pa piše ...
nismo sužnji više.

Reka, Trst, Gorica ...
naša so pravica.

Živela svoboda ...
našega naroda.



 

Jablanice, naša zemljo mila



Jablanice, naša zemljo mila,
Ti si mnogo Srba izgubila,
Tebe jeste pokosila ruka,
Od Kaura, Nemca, Bugarina,
Vernih slugu Rima i Berlina.
Sve što kapu i maramu nosi,
To bugarski mitraljez pokosi,
Posta reko ču se na daleko,
Pusta reko i tvoji sokaci,
Zakitiše sve crni barjaci.

Sad zadugo u to tužno selo,
Neće biti igranke i prelo,
Bugarin je sve pod nož stavio,
Al se dugo nije proslavio.

U radanu kroz desetak dana,
Zakliktaše pjesme partizana,
Baš u jesen četrdeset treće,
Tad Bugarin ne imade sreće.

On izgubi jednu diviziju,
I podiže mladu Srbadiju,
Te formira petnaestu armiju,
To je mesto sa juga Srbije,
Gde se borba za slobodu vije.

Jablanica sve pod tobom mrvi,
I pronosi mnogo srpske krvi,
Zemlju beše popanula tama,
I Srbija ne ide u boj sama.

Združiše se narodi svih strana,
Pevaju se pesme partizana,
U koloni jedan glasno viče,
Hajmo braćo pravo u Užice.

Republika tu je osnovana,
Borbom naših mladih partizana,
Treba preći čak i Drinu vodu,
Te sa braćom braniti slobodu

 

Partizan sam tim se dičim



Partizan sam, tim se dičim,
To ne može biti svak.
Umrijeti za slobodu,
Može samo div-junak.

 

 

O moj mile, moja ružo



O moj mile, moja ružo,
Jesi li se naoružo.

O moj mile, moja diko,
Jesi l tešku pušku sviko.

Jesam draga, jesam diko,
Odavno sam pušku sviko.

Odavno sam pušku sviko,
Triput sam se s njome sliko.

Poslat ću ti sliku svoju,
Nek obnovi ljubav tvoju.

 

Kiša pada, Morava se muti



Kiša pada, Morava se muti,
Plaču cure odlaze regruti.

Šuma žuti odlaze regruti,
Šuma lista odlaze odista.

Vratiće se opet dragi meni,
Kad se leto predaje jeseni.

 

Vetar duva od Morave



Vetar duva od Morave,
Dal me čuješ moj dragane.

Dal me čuješ kako pevam,
Ko da nike brige nemam.

Samo mi jue jedna briga,
Što moj dragi s drugom igra.

S drugom igra, s drugom šeće,
Na me glave ne okreće.

Vrati mi se dragi mio,
U vojsci si dugo bio.

Vrati mi se do jeseni
Pa se sa mnom dragi ženi.

 

U Moskvu je Hitler kreno



U Moskvu je Hitler kreno,
Al je tamo našo grob.
I nijedan narod više,
Neće njemu biti rob!

Zvone zvona



Zvone zvona sa izgradnje,
Nove pruge sad se grade.

Nek zatutnje željeznice,
Preko brda i ravnice.
Nek zabrekću kamioni,
I polete avioni.

Nek fabrike naše rade,
Nek se nove pruge grade.

Nove brane i centrale,
Nek se nova svjetla pale.

Nek brodovi bijeli plove,
Hajmo na rad, zemlja zove!

 

 

Od istoka pa do juga



Od istoka pa do juga,
Mi imamo Tita druga.
A na jugu div i junaci,
Drug Buđoni i kozaci.

 

 

Epopeja partizana

 

Uvek jedna zelja ima, od iskona

Da se ponos I sloboda, večno brane

Uvek jedan put postoji, put za slavne

I ne moze na tom putu, da se stane.

 

Ima jedna čudna staza, dobro znana

Koja uvek vodi pravo, do megdana

I čovek se kao Fenix, kad-kad rodi

Da bi opet mogao poći, ka slobodi.

 

Epopeja Partizana

to je vreme kad je ponos bilo mreti

Epopeja Partizana

život jači od ponora koji preti.

 

Ima jedna čudna staza, dobro znana

Koja uvek vodi pravo, do megdana

I čovek se kao Fenix, kad-kad rodi

Da bi opet mogao poći ka slobodi.

 

Epopeja Partizana

to je vreme kad je ponos bilo mreti

Epopeja Partizana

život jači od ponora koji preti.

 

Epopeja Partizana

To je bila Epopeja Partizana

Oj Mosore, Mosore



Oj Mosore, Mosore,
Sve se diže u gore.
Skupljaju se sa svih strana,
Čete partizana.

O mladosti, mladosti,
Stegni puške na kosti.
Za slobodu svoga roda,
Istjeraj izroda.

Oj Mosore, Mosore,
Naša sela sva gore.
Fašistička zvjerad kolje,
Sve sto ostalo je.

Partizani, drugovi,
Puni su vas lugovi.
Vaša puška mirna nije,
Sve krvnike bije.

Oj Mosore, Mosore,
Skoro ćemo na more.
Skoro ćemo svom narodu,
Donijeti slobodu.

 

A bre makedonce



A bre makedonce
Kada se spremas
Borba te ceka
Borba za sloboda

Momci nakiteni
Momi naredeni
V borba mi ulagat
borba za sloboda

Neka razberat
Krvavi fasisti

Makedonsko ime
Nema da zagine

 

 

Zora rudi, dan se beli



Zora rudi, dan se beli,
A ja moram odlazit.

Nije meni što ja moram,
Sad u borbu odlazit.

Već je meni što ja moram,
Svoju milu dragu ostavit.

O moj mile, moja tugo



O moj mile, moja tugo
Nemoj biti vojnik dugo.

Nemoj biti vojnik dugo.
Zavoleću mile drugog.

Zavoleću mile drugog.
Ne vraćaš se meni dugo.

Ne vraćaš se meni dugo,
O moj mile, moja tugo.

 

 

Proljeće se budi



Proljeće se budi, travica miriše,
Nema moje drage, srce mi uzdiše.

Ubiše je Švabe, više doći neće,
Sad na njenom grobu raste moje cvijeće.

Zaljevam ga često i spomen pohodim,
Al malenog sina još na grob ne vodim.

 

 

Proljetna pjesma



Zamirisa to prolećno cveće,
Ulistalo po gori drveće.

Zlatna žita klijaju odavno,
Zeleni se polje vodoplavno.

A kroz polje i kroz gore meke,
Nabujeli potoci i reke.

Nabujala Morava i Drina,
Partizani, drago nam je svima.

Drema gora, potoci žubore,
Partizani narodu govore.

Drug je Tito izdo naređenje,
Svi u borbu za oslobođenje!

Pesma šumi, sa širokih grana,
Razleže se pesma partizana.

 

 

Poznaju se braća Užičani



Poznaju se braća Užičani,
Po pevanju i po ratovanju.

Ratovanju i ašikovanju,
Po igranju i po lumpovanju.

Rodi majko još jednog bećara,
Kad lumpujem da imam drugara.

Kad lumpujem da imam drugara,
Kad ratujem zaštitnika brala.

 

Ustanak na Kozari

 

Sa istoka zora rudi,
Ustanak se kod nas budi.

Sred Kozare tvrde ploče,
Partizanska borba poče.

Tu je borbu Mladen dig’o,
I narodnu želju stig’o.

I sa njime dva tri brata,
Muslimana i Hrvata.

 

Pozdrav iz tamnice



Primi pozdrav drugarice,
Svih drugova iz tamnice.

Mi trunemo u tamnici,
U prokletoj toj samnici.

Gladni hleba, žedni vode,
Željni pravde i slobode.

Skoro ćemo vama doći,
I u borbu s vama poći.

Biće naša zemlja čista,
Od izroda i fašista.

Biće naša zemlja cela,
U rukama proletera!

 

 

Na Jastrepcu



Na jastrepcu soko pao,
I radosno zagraktao.

Slušali ga izdajnici,
Hitlerovi plaćenici.

Oj sokole, gdje si bio,
Od kuda si doletio.

Letio sam na sve strane,
Gledo mlade partizane.

Slušao ih usred gore,
Kako oni hrabro zbore.

Partizani svuda zbore,
Da unište sve zlotvore.

I unište izdajnike,
Fašističke plaćenike.

Gledao sam od miline,
Kako oni bratski žive.

Hrabri borci kolo viju,
Po Jastrepcu Švabe biju.

Po planini Švabe biju,
Da osvete svu Srbiju.

 

 

Romanijo visokoga visa



Romanijo visokoga visa,
Gdje drug Čiča vojnike popisa.

Sve junake mlade partizane,
Da svoj narod od fašista brane.

To ustaše primiše za šalu,
Pa ih dosta osta u kanalu.

Od Sokoa pa do Trebevića,
Osta dosta ustaških mladića.

Oko ceste s obadvije strane,
Mrtvi leže – Pavelića brane.

Veseli se goro Romanijo,
Novak ti je rane prebolio.

A drug Pero vojsku predvodio,
Listaj goro ne žali behara.

 

Djevojčice ti seljačka



Djevojčice ti seljačka,
Sviđa l ti se naša značka.

Sviđa mi se sva rumena,
Petokraka ta crvena.



Ona nam je mjesto krune,
A sad kruna neka trune.

Srušit ćemo što ne valja,
Staru krunu Petra kralja

 

 

Oj Užice, divni grade



Oj Užice, divni grade,
Gde su tvoje cure mlade?

Otišle su moj dragane,
Otišle u partizane.

Otišle su, borbu vode,
Da Užice oslobode

 

 

Romanija



Romanija Ivo, Romanija Ivane,
Romanija, Ivo brate, razgovora nema.

Ide Pavle Ivo, ide Pavle, Ivane,
Ide Pavle, Ivo brate, pa je razgovara.

I om vodi Ivo, i on vodi Ivane,
I on vodi, Ivo brate, konja malenoga.

I na konju Ivo, i na konju Ivane,
I na konju, Ivo brate, brata ranjenoga.

Ranila ga Ivo, ranila ga Ivane,
Ranila ga, Ivo brate, nemačka granata.

Odsekla mu Ivo, odsekla mu Ivane,
Odsekla mu, brate Ivo, ruke do lakata.

Odsekla mu Ivo, odsekla mu Ivane,
Odsekla mu, brate Ivo, noge do kolena.

 

 

Puško moja od čelika čista

 

Vjetar duva gora se prolama
Proleter se s puškom razgovara.

- Puško moja od čelika čista
Ti ćeš tuci prokletog fašista.

Puško moja mali karabine,
Hoću li te nositi do zime.

Puško moja od čelika sjajna,
U mnogoj si pjesmi opjevana

 

 

Narodna



»U Poloju malo partizana
Zarobiše mnogo Talijana.
Mlad partizan na tenak skoči
Talijanu zaplakaše oči.
Nemoj druže predat ću se i ja
Predat će se cela Italija.
Konji vrište Talijani kmeče
A kokoši u rukama dreče.«

 

 

Drugarice vedra čela



Drugarice vedra čela,
Drugarice naša smela.

Tvoje lice puno sreće,
Kad u boj odred kreće.

Povrh tvoga bela čela,
Petokraka sja vesela.

Petokraku s pravom nosiš,
I njemačku gamad kosiš.

Drugarice iz mog sela,
Srca si mi sva vesela.

Na bunkere bombe bacaš,
Praviš čuda od Nijemaca.

Drugarice naša mila,
Kao vila imaš krila.

Imaš srce od čelika,
Partizanska ti si dika.

 

 

 

Ratku Pavloviću



Ide četa čela namrštena,
Među njima najboljega nema.

Nema njima ponosa i nade,
Pogibe im komandant brigade.

Nesta njima sokola i ptića,
I Toplici Ratka Pavlovića.

U borbi je s Bugarima bio,
I tu mlađan život izgubio.

Stari borac iz španskoga rata,
Žalimo ga ko rođenog brata.

 

Druže Tito mole te djevojke



Druže Tito mole te djevojke,
Da im pustiš na odsustvo momke.

O moj mile, ti moli Maršala,
Da te pusti do jesenjih dana.

Nek te pusti kad jesen zarudi,
Dođi dragi da te ljubav probudi

Kiša pada, ratno stanje



Kiša pada, ratno stanje,
A fašista sve je manje.

Od Triglava pa do Niša,
Krv se lije kao kiša.

Partizani borbu vode,
Da svoj narod oslobode.

Pobjeda će naša biti,
Naša vojska narod štiti.

Naša vojsko, mila mati,
Uvijek ćeš se tako zvati.

Čelične su tvoje grane,
Što dušmane sve tamane.

Čelične su ruke tvoje,
Vojsko naša, zlato moje.

 

 

Cvetaj ružo, cvjetali božuri



Cvetaj ružo, cvjetali božuri,
O moj mile sa četom požuri.

Lepe sam ti čarape isplela,
Da ih nema u četiri sela.

Plave boje da ti lepše stoje,
I crvene kada dođeš do mene.

Ja ih plela, mene majka klela,
Da bog da ih pod zemlju odnela.

Dođi mile, moje majsko cveće,
Više majka mene kleti neće.

 

 

Narodna – (Stojan Ljubić)



Ide četa nevesela,
Među njima najboljega nema,
Nema nama sokola i tića,
Nema nama Stojana Ljubića.

 

 

Marjane, Marjane



Marjane, Marjane,
Ća barjak nam viješ.

Ća barjak nam viješ,
Milu trobojnicu.

Na kojem se čita,
Ime druga Tita.

A na drugoj strani,
Naprid partizani.

A na vrh barjaka,
Zvizda petokraka.

Ko se pod njim bije,
Kukavica nije.

A ko se ne bije,
Bolje da ga nije.

 

 

Nasred gore Romanije



Nasred gore Romanije,
Crveni se barjak vije.
Prije nam ga Tito poslo,
Nego što je u boj pošo.

Poslao ga Crnoj Gori,
Da se ona pod njim bori.

Poslao ga Herceg – Bosni,
Da se ona njim ponosi.

Poslao ga krsnoj Lici,
Jer su tamo udarnici.

Poslao ga Kordunu,
Da pod njime diže bunu.

Poslao ga Baniji,
Našoj sedmoj diviziji.

 

 

Kad su Srijemci krenuli



Kad su Srijemci krenuli sa te Fruške gore,
I odoše u Bosnu da se tamo bore.

Kad su Srijemci krenuli preko rijeke Save,
Ugledaše Majevicu, brda joj se plave.



Oj ti Bosno ponosita, visokih bregova,
Evo tebi u pomoć sremačkih sinova.

Da bijemo fašiste, da ih otjeramo,
I kad bude gotovo Srijemu se vraćamo.

 

 

Čiji ono borci biše, što Beograd osvojiše



Čiji ono borci biše,
Što Beograd osvojiše?

Ono su ti ljute zmije,
Druga Peka divizije.

Cijele zemlje to su borci,
Druga Tita dobrovoljci.

 

Partizani blago li je vama



Partizani blago li je vama,
Kad drug Tito komanduje s vama.

Nama teško ratovati nije,
Dok je uz nas velike Rusije.

Poslije rata bit će zemlja nova,
Kao što je zemlja Lenjinova

 

 

Nemaš majko, do mene jedina



Nemaš majko, do mene jedina,
I ja ću ti nosit karabina.

Mila majko, spremaj vojnu torbu,
Da ja pođem u krvavu borbu.

Al ne plači, moja majko draga,
Jer je moćna našeg roda snaga.

Požuri se, drugarice moja,
Da budemo mi na čelu stroja.


Da drugove naše osvetimo,
Hitlerove horde salomimo.

 

 

Mlade partizanke



Druže Tito, pogledaj s planina,
Kćeri u boj šalje domovina.

To je ponos domovine, dike,
Kad u borbu idu omladinke.

Omladinke hajte u boj s nama,
Jer sloboda neće doći sama.

Partizanke hajte s drugovima,
Za slobodu boriti se s njima.

Planinom se pjesme zaorile,
Omladinke borbu otvorile.

Druže Tito, pogledaj s planina,
Kakve kćeri rodi domovina.

 

 

Nabrusimo kose



Nabrusimo kose već klas nam sazrijeva,
I bogate žetve došo je čas,
Nek pjesma odjekne i čelik zapjeva,
Nabrusimo kose, zreo je klas.

U boj za slobodu i pravdu,
Seljaci sad dižu svoj glas,
I pjesma se ori od sela do sela,
Ne čekajte više sad je čas.

Odavno već banke imanja nam broje,
I porezi, kamate piju nam krv,
Od žuljeva naših se trutovi goje,
Uzalud ti radiš kao crv.

Progledajmo dakle seljaci,
Već davno smo prodani mi,
Sad plug nek počiva sve drugo odbaci,
Sad kose prihvatit ćemo svi.

 

 

Nemam sestre, a nemam ni brata



Nemam sestre, a nemam ni brata,
Izgiboše na početku rata.

Izgiboše iznad Kladinjače,
Srce moje ostade da plače.

Opet nisam siroče ostala,
Iako je sva rodbina pala.

Partizani moja su rodbina,
A Užice draga postrojbina.

Partizani svi su braća moja,
Ja sam dijete od njihova soja.

 

 

Žuta dunja pa miriše



Žuta dunja pa miriše,
Tito vojsku mobiliše.

Mobiliše mlade momke,
Da mu nose puške zorke.

I djevojke partizanke,
Da mu budu bolničarke.

Da se zemlja oslobodi,
I da novo žito rodi.

 

 

Zaziv 



Duše Srba i Hrvata,
Otvori nam zlatna vrata
Bratstva i jednakosti:
Sjemenje smo iste sjetve,
Zrnevlje smo iste žetve
Na njivama vječnosti!

O Vardare, Drino, Savo,
Siva Ramo, more plavo
Jadranskijeh obala,
Najbistrije dajte vode,
Da nas žuči oslobode
Što nas dugo trovala!

Hrvata i Srba duše,
Ti rasprši magle i tmuše,
Obzorje nam očisti!
Ti oplodi što ne rodi!
Ti nas makni, ti nas vodi!
Stazama budućnosti!                   

 

Vladimir Nazor

 

 

Seljače druže



Seljače druže, dokle ćeš tako,
Dokle će tebe gaziti svako.

Za koga radiš, za koga siješ,
I znoj i krv za koga liješ?

Za drugog radiš, za drugog siješ,
I znoj i krv za drugog liješ?

Ne daj se, druže, gaziti tako,
Borba će tebi pomoći lako.

I nać naćeš mir i slobodu,
Skinućeš lance radnom narodu.

I sada, druže, hajdmo u borbu,
Dajmo slobodu radnom narodu.

 

 

Ustaj, seljo, ustaj rode



Ustaj, seljo, ustaj rode,
U Narodni front slobode.

U Narodni front slobode,
Da se braniš od gospode.

Od popova mantijaša,
I ostalih zelenaša.

Od žandara i ustaša,
I ostalih pendrekaša.

Tvoja zemlja sad robuje,
A fašista gospoduje.

Ti ne budi meta njima,
Hajd u šumu s drugovima.

 

 

Oj Požego ti maleni grade



Oj Požego ti maleni grade,
Kroz tebe Lune provede brigade.

Partizane borce odabrane,
Koji kreću na sve četr strane.

Da se bore i Požegu brane,
Ceo narod na sve četr strane.

 

Borba za oslobođenje Užica



Kad se borba za grad otvorila,
Naša četa zadatak dobila.

Sa Buara se gradu uputila,
I fašiste sa zemljom sravnila.

Grmi paljba ubojitih brengala,
I čuje se pjesma partizana.

Oj Užice, drago porobljeno,
Sad ćeš biti ti oslobođeno.

Ti ćeš opet biti naša dika,
Partizanska prva republika.

Kreni kolo da krenemo



Kreni kolo da krenemo,
Druga Tita da pomenemo.

Druže Tito naš maršale,
Mase su te izabrale.

Izabrali ovog rata,
Za Vrhovnog komandanta

 

 

Majci



Pjevaj majko, kad u borbu pođem,
Al ne plači ako ti ne dođem.

Mila majko, to je tvoja dika,
Kad ti imaš sina za vojnika.

Ja se borim i drugovi moji,
Da fašizam nigdje ne postoji.

Ja ne žalim svoje mlade krvi,
Za slobodu poginut ću prvi!

 

Naša šuma rano lista



Naša šuma rano lista,
I klijaju zlatna žita.

I klijaju zlatna žita,

Jača vojska druga Tita.



Jača vojska druga Tita,
Jer se narod sada pita.

Rastu borci, raste vjera,
Sve je više proletera.

Sve je više proletera,
Što tuđinsku gamad tjera

 

Ovce čuva čobanica Mara



Ovce čuva čobanica Mara,
Povija ih vrhom od Zlatara.

Čuva ovce, pjeva pjesme naše,
Pobili smo u Bosni ustaše.

Po Srbiji petokolonaše,
I po Crnoj Gori zelenaše.

 

Od Srbije do Rusije



Od Srbije do Rusije,
Crveni se barjak vije.

Na barjaku zlatno slovo,
To je ime Lenjinovo.

Na barjaku vako piše,
Hajte braćo na bojište.

Zbijajte se brat do brata,
Kao Srbin uz Hrvata.

I gazite Drinu vodu,
Borite se za slobodu!

 

Kordun, Bosna, Banija i Lika



Kordun, Bosna, Banija i Lika,
To je brate tvrđe od čelika.

Kordun, Bosna jednoga su roda,
Samo ih je rastavila voda.

Sastala se Banija sa Likom,
Pa se n eda pokoriti nikom.

Od Valjeva pa do Niša



Od Valjeva pa do Niša,
Krv se lije kao kiša.

Krv se lije kao voda,
Seja traži brata svoga.

Svud tražila, nije našla,
Dok u šumu nije zašla.

Kad u šumu Seja zađe,
Svoga brata mrtvog nađe.

Mili brate, srećo moja,
Tebe sveti sestra tvoja.

 

 

Sa Jelice kliče vila



Sa Jelice kliče vila,
I doziva drug Farbina.

Da povede diviziju,
Preko Drine u Srbiju.

Kroz Požegu neka prođe,
Da sloboda što pre dođe.

Čuvam ovce kraj zelene jove



Čuvam ovce kraj zelene jove.
Mene majka ispred kuće zove.

Hajde Rado i potjeraj stado,
Došo Rade dare da ti dade.

Ovce mi se kući ne vraćaju,
Radovi im dari ne trebaju.

Kaži Radu nek ostavi novce,
Pa nek dođe gdje ja čuvam ovce.

Ako Rade ne može da dođe,
Čekaću ga sve dok rat ne prođe

 

Jedno jutro prije zore



Jedno jutro prije zore,
Partizanski bacač ore.

Preorao Ravnu goru,
Pa sad prešo Suvoboru.

Do proljeća on prestati neće,
Dok ne nikne svuda novo cvijeće

Oj narode Like i Korduna



Oj narode Like i Korduna,
Došlo vreme da se diže buna

Puca puška na sve čerti strane,
I okuplja naše partizane.

Partizani Like i Korduna,
Zovu braća da se diže buna.

Da se širi buna do slobode,
Sve dok tuđin iz zemlje ne ode.

 

 

Narodna



»Druže Tito, ti narodni sine
Tebi narod pjeva od miline,
Popaljenih gradova i sela
Na Kordunu robovanja nema.
To nam vojska druga Tita šeće
Više Kordun robovati neće,
Rujna zora sa istoka rudi
Drug nam Tito cijeli narod budi.«

 

 

 

Kozaračko kolo



Širi kolo, joj širi kolo,
Kozaračka lolo.

Širi veće, joj širi veće,
Bolje se okreće.

Oj Kozaro, joj, oj Kozaro,
Širi svoje grane.

Pa sačuvaj, joj pa sačuvaj
Mlade partizane.

Oj Kozaro, joj, oj Kozaro,
Razvij svoje jele.

Pa sačuvaj, joj pa sačuvaj,
Mlade proletere.

Oj Kozaro, joj, oj Kozaro,
Naša gusta šumo.

U tebi je, joj, u tebi je,
Partizana puno.

Oj Kozaro, joj, oj Kozaro,
Duga i široka.

Za Švabe si, joj, za Švabe si,
Crna i duboka.

Oj Kozaro, joj, oj Kozaro,
Kozarice moja.

Ponajviše, joj, ponajviše,
Dala si heroja.

Koliko je, joj, koliko je,
Na kozari lista.

Još je više, joj, još je više,
Mladih komunista.

Kozara je, joj, Kozara je,
Krvlju natopljena.

Ali zato, joj, ali zato,
Nije pokorena.

 

Narodna

»Druže Tito naše desno krilo
Da te nije, ne bi ni nas bilo.«

 

Spustila se gusta magla

 

Spustila se gusta magla,
Pokraj Dunava,
Pokraj Dunava.

To ne bila gusta magla,
Pokraj Dunava,
Pokraj Dunava.

Već to je bila hrabra vojska,
Maršal Titova,
Maršal Titova.

 

 

Narodna - (Simela Šolaja)



Po Bosni se podignula raja,
podigo ih Simela Šolaja.

 

 

Srbiji


Sa Avale kliče vila,
Oj Srbijo majko mila.

Teška te je sudba zadesila,
Od Turaka i onijeh Švaba,
Poćoreka i fašista gada.

Ustaj opet, ti Srbijo rode,
Kucnuo je čas slobode.
I pozovi svu braću slovene,

Narodnosti naše zbratimljene,
Zbratimljene, vječno zagrljene

 

 

Sandžaklije



Gde se ljuta borba važi,
Sandžačka se Treća traži.

Gde se ljuta borba vije,
Tu se traže Sandžaklije.

Oj, brigadi Treća slavna,
Nijedna ti nije ravna.

 

Tamo dole oko Lima

Tamo dole oko Lima,
Svaka kuća pušku ima.

Nose puške sinci, kćeri,
Svi su mladi proleteri.

Skupili se Crnogorci,
I Užički mladi borci.

To su naša braća mila,
Tešku borbu otvorila.

Svi se bore za slobodu,
I za sreću svome rodu

 

 

Imam brata i dragana mlada


Imam brata i dragana mlada
Oba mlada a jedna brigada.
Mila majko kog da žalim više,
Ako ih prekrije bojište?
Podjednako jer su oba mladi,
Podjednako oba ju nam dragi.

 

 

Užički smo mladi partizani



Užički smo mladi partizani
Mi volimo svoj rodni kraj.

Užički smo mladi partizani
Za slobodu mi bijemo boj.

Pjevaju brengali, ljepše nego ptice,
Iz bunkera naših, zelene šumice.

Pjevaju brengali, ljepše nego lani,
Jer sa njima rukuju mladi partizani

 

Sad je vojska naša jaka



Sad je vojska naša jaka,
Od radnika i seljaka.

To je vojska novoga kova,
Draga djeca Lenjinova.

Ne čekaju oni zgode,
Da ih drugi oslobode.

Pred njima se krvnik znoji,
I Hitler se od njih boji.

 

Zbogom ostaj bunkeru na Drini



Zbogom ostaj bunkeru na Drini,
A ja odoh svojoj postrojbini.

Kad sam kreno, s bunkera od Drine,
Raniše me iz gever mašine.

Raniše me, rana mi je ljuta,
Skloniše me drugovi sa puta.

Nada mnom se vijaju oblaci,
I crveni slobode barjaci.

Drugovi me u Srbiju prate,
Pa će opet Drini da se vrate.

Zbogom ostaj bunkeru na Drini,
ranjen odoh mojoj postrojbini

 

 

Razvila se jedna jela vita



Razvila se jedna jela vita,
Ispod naše gore Velebita.

I pod jelom ranjen junak leži,
Drugarice hajd mi rane veži.

Ja mu rane vezujem u ruže,
I pitam ga kako ti je druže.

Teške su mi oko srca rane,
Kud je prošlo fašističko tane.

Ti ponesi moju pušku šaru,
I poda je najboljem drugaru.

I pozdravi sve drugove moje,
Neka hrabro na braniku stoje.

Ko ponese moju pušku šarku,
Nek pozdravi moju staru majku.

Ko ponese moju kabanicu,
Nek pozdravi moju drugaricu.

I sestricu, moje rosno cvijeće,
Da joj brale više doći neće.

Kraj Sutjeske hladne vode



Kraj Sutjeske hladne vode,
Barjak časti i slobode
Leprša se iznad glave,
Komandanta druga Save.

A okolo guja ljuta
Opasala po tri puta.
Fašističke crne čete
Obruč stežu i prijete.

I prelaze uske brane
Da unište partizane.
Al je Sava heroj pravi,
Na čelo se vojske stavi.



Pa povika iz sveg glasa,
Zelengoru zatalasa:
"Juriš braćo partizani,
Borci moji odabrani."

Zacikaše puške tanke,
Osvetnice – partizanke,
Mitraljezi brzi kose,
Ručne bombe smrt donose.

I dok sve se trese, lomi,
Jurišaju bataljoni.
Krv se proli po poljani,
Probiše se partizani.

Dok Sutjeska voda teče,
Umrijeti Sava neće.
I u Drinu dok uvire,
Ne da Savi da umire

 

Partizani, pola roda moga



Partizani, pola roda moga,
Tamo imam brata i dragoga.

Nema cvijeća što su jorgovani,
Ni boraca što su partizani.
Imam brata, mladog partizana,
On je borac od prvoga dana.

Imam dragog zajedno sa bratom,
Otišli su zajedno sa ratom.

Partizani pola roda moga,
Vratite mi brata i dragoga

 

 

Na kapama svih junaka



Na kapama svih junaka,
Sija zvijezda petokraka.

Blista ona usred boja,
Petokraka zvijezda moja.

Od ustanka tebe nosim,
I tobom se ja ponosim.

Petokrako, mila zvijezdo,
Fašističko ništiš gnijezdo.

Od tebe nema ljepšeg znaka,
Za radnika i seljaka.

Ko se sad od borbe krije,
Petokraka za njeg nije.

Tko ne žali život dati,
Petokraka tom će sjati.

 

 

Rudo moje milo



Rude milo, ispod Varde visa,
Da l o tebi istorija pisa?

Da l je neko pre o tebi čito,
Dok u tebe ne stiže drug Tito.

On je mržnju ukinuo ersku,
I osnovo Prvu proletersku.

Sve zbog toga i narodne nade,
Ime ti se sad u svetu znade.

 

Od Užica pa do mora



Od Užica pa do mora,
Posađen je bor do bora.

Među njima jedna višnja,
Ne može nam niko ništa.

Ni Talijan, niti Nijemac,
Mi smo spleli bratski vijenac.

Spleli smo ga kroz boj ljuti,
Da fašista viječno čuti.

 

 

Oj djevojko ruže dvije



Oj djevojko ruže dvije,
Volio bi da te nije.

Mjesto tvoga bjela lica,
Mene bije vejavica.

Mjesto tvoje ruke dvije,
Mene stižu fišeklije.

Mjesto tvojih poljubaca,
Na me Švabo bombe baca.

Mjesto tvoga divna stasa,
Gazim Drinu do pojasa.

Mjesto tvoga plavog oka,
Mitraljez me tuče s boka.

Mjesto tvojih divnih riječi,
Mutna Drina stalno ječi.

Oj djevojko ruže dvije,
Ne plašim se pogibije.

Vrtiću se dušo moja,
Da me grli ruka tvoja.

 

Puška partizanka



Vjetar duva, gora se prolama,
Proleter se sa puškom razgovara.

Puško moja od čelika čista,
Ti ćeš tući prokleta fašista.

Puška moja duga partizanka,
Partizanka prva Užičanka.

Izgrađena u tunelu grada,
Tog Užica, malog Carigrada

 

 

Moj Čačku, o moj mili grade


O moj Čačku, o moj mili grade,
Što po tebi Nijemci sada rade.

Biju, hapse i narod vješaju,
Ni za kakvu čovječnost ne znaju.

Nemoj grade iznevjerit ptića,
Tvog heroja Ratka Mitrovića.

Osvanuće tebi novi dani,
Kad se vrate naši partizani.

 

 

Sa Jelice puška puče



Sa Jelice puška puče,
Tu partizan Švabu tuče.

A zelena gora lista,
Pa nas krije od fašista.

U Srbiji ovih dana,
Puca puška partizana.

Oj Srbijo, rosno cvijeće,
Ceo narod u boj kreće.

Za radnika i seljaka,
Sinu zvijezda petokraka.

Novu sreću i slobodu,
Stvorićemo svome rodu!

 


Ustaj druže, ustaj rode



Ustaj druže, ustaj rode
Kucnuo je čas slobode.

Zbijajmo se drug do druga,
Ova borba biće duga.

Zbijajmo se brat do brata,
Da skinemo jaram s vrata.

 

Zlatibore širi svoje grane



Zlatibore širi svoje grane
Te prihvati naše partizane

Čajetino njeguj omladince,
I čuvaj nam to drago Užice.

Mila majko ti ne roni suza,
Lijepo stoji titovka i bluza.

Svakoj majci treba da je dika,
koja ima kod Tita vojnika.

 

 

Nema zore, nema dana



Nema zore, nema dana
Nema pisma od dragana.

Jedno jutro zora svanu,
Od dragana pismo banu.

I u njemu vako piše –
Ne čekaj me draga više.

Mene Nijemci zarobiše,
I u logor zatvoriše.

 

Poji mile volove na rijeci



Poji mile volove na rijeci,
Na dešnjaku medenica ječi.

Ustaj mile volove nahrani,
Sutra ćemo orati u strani.

Sutra ćemo orati u strani.
Kud prolaze mladi partizani.

Partizani, naši Užičani,
Sve potomci od junaka znani.

Zaratila Amerika, zaratila Kina



Zaratila Amerika, zaratila Kina,
A kralj Petar u Kairu ljulja malog sina.

On se ženi dok narod ratuje,
Provodi se dok narod gladuje.


Ide Mladen, vodi partizane,
Razvio ih na sve četr strane.

Koliko je na Kozari grana,
Još je više mladih partizana.

Oj, Kozaro ne treba ti kiše,
Heroji te krvlju natopiše.

Mi smo braća ispod Kozarice,
Gdje ne rađa majka izdajice.

Moj mitraljez i moja granata,
Koga bije, sunce ga ne grije.

Nemoj draga da te ljube djeca,
Već ti čekaj mene mitraljesca.

Oj Hitleru, 'bem li ti nanu,
Ostaće ti kosti na Balkanu

 

Pjesmu je ispjevao Mileta Aksentijević jul mjeseca 1943. za vrijeme žetve pšenice.



Otvor prozor, curice malena

 

Otvor prozor, curice malena,
Sinoć sam ti došo sa terena.

Sinoć sam ti došo sa terena,
Gazio sam Drinu do koljena.


Gazio sam i vodi i blato,
Otvor prozor milo moje zlato.

Otvor prozor, makar jedno krilo,
Čini mi se lakše bi mi bilo.

 

 

Ja posadih vitu jelu



Ja posadih vitu jelu,
U planini na kamenu.

Pa poranih u nedjelju,
Da obiđem vitu jelu.

Vita jela povijala,
Nebu grane odvijala.

Pogledaj de mala moja,
Sa prozora je li zora.

Da li sviće rujna zora,
Da l dolazi četa moja.

Spavaj, spavaj moj dragane,
Neće zora još da svane.

Snijeg je pao po planini,
Pa se tebi zora čini.

 

Vita jelo širi grane,
Ne daj zori još da svane.

Ne daj zori još da svane,
Dok moj dragi ne ustane.

Ne daj zori da svanjava,
Dok se dragi ne naspava.

 

 

Moj dragane što me zaboravljaš



Moj dragane što me zaboravljaš,
Ja ti pišem ti mi se ne javljaš.

Tri godine kako žito klasa,
A od tebe ni traga ni glasa.

Sve djevojke u kolu igraju,
A za moju tugu ni ne znaju.

Od mene te Nijemci odvojiše,
I u crni logor zatvoriše.

Moj dragane, moja grudo leda,
Od srca se odvojiti ne da.

Moj dragane, moje rosno cvijeće,
Od srca se odvojiti neće

 

 

Druže Tito ljubičice bijela



Druže Tito ljubičice bijela,
Tebe voli omladina cijela.

Druže Tito maršale, naša borba takva je,
Naša borba zahtijeva,
Kad se gine da se pjeva,
Druže Maršale.

Tebe voli omladina cijela,
Popaljenih gradova i sela.

Druže Tito maršale, naša borba takva je,
Naša borba zahtijeva,
Kad se gine da se pjeva,
Druže maršale.

Druže Tito jagodo iz rose,
Sa tobom se narodi ponose.
Druže Tito ti narodna nado.
Tebe voli i staro i mlado.

Druže Tito maršale, naša borba takva je,
Naša borba zahtijeva,
Kad se gine da se pjeva,
Druže maršale.

 

Oj Jelice, je l ti žao
Oj Jelice, je l ti žao
Ratka druga što je pao.

Ratka druga Mitrovića,
Tog heroja Obilića.

Pod vješala on je stao,
I herojski zapjevao.

Dao proglas cijelom rodu,
Da se bori za slobodu.

 

 

Nas dva brata oba ratujemo



Nas dva brata oba ratujemo
Ne plač majko ako poginemo.

Ne plač majko kad u borbu pođem,
Već ti plači ako ti ne dođem.

Ako žališ žali nas jednako,
Il jednako il nemoj nikako.

Mi smo braća ispod Kozarice,
Gdje ne rađa majka izdajice.

Grmeč goro, gusta jelovita,
Kraj Drvara stojiš ponosita.

Tvoje jele šire svoje grane,
I čuvaju mlade partizane.



Moga brata ranila granata,
Žao mi je što mene nije.

 

 

Druže Tito treba l ti boraca



Druže Tito treba l ti boraca,
Daćemo ti mladih skojevaca.

Daćemo ti mladih skojevaca,
Skojevaca, najboljih boraca.

Oj skojevci, mladi komunisti,
Vi ste sada Titovi gardisti.

Komunista nije lako biti,
Al je dično to ime nositi.

Skojevska je pjesma najmilija,
Da nam živi Tito i Partija.

 


Petokrako zašto si crvena



Petokrako zašto si crvena,
Zato što si u krvi stečena.

Petokraka to je značka,
Radnička i seljačka.

Petokraka sa pet lista,
To je značka komunista.

Petokraka zvijezda sija,
Gura naša divizija.

Petokraka zvijezda sija,
Radnom svijetu najmilija.

 

Narodne o Bratstvu i jedinstvu



Složili se Srbi i Hrvati,
Oj, fašisti što će narod da vas mlati.


Igra kolo sve partizan,
Srbin, Hrvat i musliman.
O-ho-ho, kako je to,
Četnicima za čudo!
Omladina naša mila,
Ona voli drug Staljina.
O-ho-ho, kako je to,
Fašistima za čudo!


Prešli Srbi Drinu vodu,
Pa se bore za slobodu,
I sa njima Crnogorci,
I Bosanci dobrovoljci.
Crnogorci dobri borci
A Bosanci dobrovoljci.

 

»Druže Tito kad ćeš u Srbiju
Da pozdraviš Sedmu diviziju?
Paveliću gde su ti satnije,
Evo naše Sedme divizije.«



»Oj četnici sluge talijanske,
Sudiće vam puške partizanske.
Oj četnici talijanske sluge,
Ne možete sačuvati pruge.

 

»Oj četnici, i ta vaša brada
Brijaće je udarna brigada. «

 

Narodne o drugu Staljinu



»Bila nam je izgubljena nada,
Sad dolazi od Kijeva grada.
Dolazi nam Crvena armija,
To je naša nada najmilija.«



»Oj Staljine oštri sablju pravu,
Pa odsjeci Hitlerovu glavu. «


Staljin zove, sva se zemlja trese:
"Oj narodi, Ujedinite se"



Ne bojimo se "Štuka" aviona
Nas i Rusa trista miliona.


»Oj Rusijo majko naša
A i mi smo vojska vaša.
Mi gazimo šume, vodu,
Svom narodu za slobodu.
Pobjeda će naša biti,
Naša vojska narod štititi.
Oj, Rusijo mila mati
Uvijek ću te tako zvati,
Ti fašiste grdne lemaš
I slobodu svima spremaš;
Oj, Rusijo, mila mati,
Kad ćemo se rukovati. «


»Oj Staljine ti sunčana zrako
Kaže Hitler da ga boli jako. «


»Čika Staljin lulu dimi,
Pa sve čeka da zazimi. «


»Oj Staljine majčin sine,
Pošalji nam karabine,
Da se branim od ustaša
Da ne pale sela naša. «


»Od Banije do Rusije,
Crveni se barjak vije.
Crveni se barjak vije,
Pod njim Staljin vino pije.
Oj Staljine, diko naša,
Na zdravlje ti bila čaša. «



 

»Oj Hitleru ti s’ nam prvi,
Mi smo željni tvoje krvi.
Musolini neka, neka.
I te ista sudba čeka,
Paveliću ti si treći,
Tebe ćemo živa peći.
Paveliću svinjo jedna
Na te narod i ne gleda.
Napio se dosta krvi
Loži vatru nek je veća,
Pa ispeci Pavelića. «



»Šta se ono po Zagrebu praši,
Ono Ante na štenetu jaši. «


»Sinoć mi se kobila oždrijebi,
Paripčića Antu Pavelića. «


»Mislila je Pavelića Kata
Da će biti kraljica Hrvata. «


»Oj, Banijo, ravno polje,
U teb’ narod cvili od nevolje,
Od zuluma ustaškoga,
Crnog Ante Krvavoga!
Paveliću, crni Ante,
Od naroda bilo sram te. «


»Drugarice hajd u borbu s nama,
Jer sloboda mila je i vama.
Paveliću, ako nemaš hrane
Poslat’ ćemo po te partizane,
I omladinu od osamn’est leta
Koja će te skinut’ s ovog svjeta. «


»Šamarice majko naša,
Ti grobnice od ustaša. «



»Oj djevojko seljačka,
Propala je Njemačka.
Propala je Italija,
Živjela Rusija«




»Slavonijo, mirom mirisala,
A ti, Bosno, cvijetom procvjetala
Slavonijo, je li tebi teško,
Što ti braniš staro i maleško?
Nisu mene pobile godine,
Već Slavonska brda i doline,
Izvio se Papuk iz visine,
Iznad sela Slavonske nizine.
Cijela mu se Slavonija divi,
Imal' itko da na njemu živi.
Tu se bore čete partizana,
Za svoj narod tri godine dana.«





»Alaj volim u kolu igrati,
Kad se sa mnom partizan uhvati.
I ja imam brata partizana,
On je borac od prvoga dana.
Ni moj dragi nije više prelac
Već u četi puškomitraljezac.
Partizani pola roda moga
Tamo imam brata i dragoga.
Ja ne volim ko' partizan nije,
Koji pušku primiti ne smije.
Što valjalo pušku pripasalo,
Samo smeće oko kuće šeće. «

 


Crveni makovi



Opet su jutros procvali
u zitu makovi sneni,
sve su nam njive ovili
cvjetovi njihovi – crveni!

- Znas li, majko, majcice,
kakvi su ono svjetovi.
Sto rastu na tim njivama,
takovi divni – crveni?

- Gorki su, sinko, prodovi,
cemer je ono procvao
umjesto zlatne psenice,
korov je amo niknuo!

- Seljak je polje stvarao,
hajduk je svijetom harao;
oteo kmetu zemljicu,
gazio njegovu pravicu!

- Baruni, grofovi vladali,
spanovi pravdu krojili
rabotat kmeta gonili
krvcu mu poljem sijali!

- Mnogo je kapi kanulo
njegove krvi i znoja;
ljeta ga duga mucila,
ljetine teske bez broja!

- Prokleo seljak zemljicu
vrazijih gospodara;
niknuli crven-cvjetovi,
umjesto bozjeg dara!

- Krvlju su kmetskom sijani,
- kletvama, bunom mijesani;
- suzama, znojem pojeni,
- zato su tako – crveni...!

 

Oj Jelice, kaži pravo



Oj Jelice, kaži pravo,
Koja vojska prođe tamo.

Il su Nijemci il Bugari,
Il su oni u šubari?

Nit su Nijemci, nit Bugari,
Nit su oni u šubari.

Već su naši partizani,
Užicu su pohitali.

Užicu su pohitali,
Republiku osnovali!

 

Moj grob



U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.


Ivan Goran Kovačić (1913-1943)

 

 

Zašto volim svoju domovinu



Pitate me zašto volim
Svaki kamen zemlje ove,
Zašto volim njena brda,
Ravna polja i dolove?

Domovina to je moja,
Zemlja mojih pradjedova,
Zemlja bratstva i jedinstva,
Njenih kćeri i sinova.

Za jedinstvo i slobodu
velike smo žrtve dali,,
sijali smo krv i kosti,
divovi su mnogi pali.

Eto zašto u svom srcu
Ja ljubavi nosim plamen,
Zašto volim ove zemlje
Svaku stopu svaki kamen.

 

 

Koča

 

Koča? – Znam ga ja. To je čudo među

nama.

Malen, vitak. Trepte brčići mu tanki.

Grlo mu je puno španjolskih pjesama....

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 

Blistavih očiju za stol titov sjeda,

Ko vitez-paladin pun Žara i Vjere;

A kad u rat vodi svoje Proletere,

Čitava ga Bosna, diveć mu se, gleda.

 

Peko

 

Peko? – Znam i njega.To je onaj, koji

U svakome džepu grad osvojen nosi,

Kao jablan, što se vjetrine ne boji,

Uzrate na nekoj crnogorskoj kosi.

 

Otišao je na Jug, gdje na vrhovima

Stare mračne kule u klanac obara;

A za njegovijem dugim koracima

Nova se legenda partizanska stvara.

 

 

Do Slobode!



Nema slobode koja nema,
Nebo Drvara i polja Srema

Nema slobode koja nije,
Suzama Ucila da se smije

Nema slobode ako nezna,
kakvo je nebo gledano iz bezdna

Nema slobode ako nesmije,
razviti glasno zastave pjesme

Kroz reseto i kroz sito
Vodio nas Marsal Tito
Vodio nas mili rode
I doveo do SLOBODE

 

Kroz reseto i kroz sito
Vodio nas Marsal Tito
Vodio nas mili rode
I doveo do SLOBODE

Nema slobode koja nema,
Nebo Drvara i polja Srema

Nema slobode ako pone,
Ratnik na celu njene kolone

Kroz reseto i kroz sito
Vodio nas Marsal Tito
Vodio nas mili rode
I doveo do SLOBODE

Kroz reseto i kroz sito
Vodio nas Marsal Tito
Vodio nas mili rode
I doveo,
Do SLOBODE

 

 

Narodna

 

Od ljubavi nema zbora,

U borbu se poći mora.

Mjesto tvoga lica fina

Grlim pušku karabina,

Mjesto tvoje ruke dvije

Stegle su me fišeklije,

Mjesto tvojih poljubaca

Brojim čete od boraca.

 

 

Crnogorska partizanska

 

Na Moskvu je Hitler krenu,

Al je tamo našo grob,

I nijedan narod više

Neće biti rob.

 

SSSR je sad u ratu

Pobjede mu brz je hod,

Od fašizma krvavoga

Oslobađa ljudski rod.

 

Od Norveške pa do Grčke

Gnjev je raju digo svu,

Svud se bujni poklič ori:

Narod zove – mi smo tu.

 

Radnik, seljak svud se diže

Za slobodu bije boj

Nad fašizmom osvetnika

Svakog dana raste broj.

 

Malena je Crna Gora,

Al se hrabro digla sva,

Sa svog krša nepobjednog

Goni okupatora.

 

Crnogorski partizani

Smjelo svi u okršaj;

Ropstvu, gladi, siromaštvu

Evo najzad stiže kraj.

 

A kad sjutra sunce svane

Sa istoka svetu svom,

Neće više biti rata

Krvnika će stići slom.

 

Sve će zemlje jedno biti,

Narodi će grlit svi,

I u složnom radu bratskom

Svi će složno živjeti.

 

 

Ide Tito Preko Romanije 2

 

Ide Tito preko Romanije,
i on vodi svoje divizije.

Kad je Tito preš'o Romaniju,
osnov'o je narodnu armiju.

Kol'ko ima Romanija grana,
još je više mladih partizana.

Kol'ko ima Romanija lista,
još je više mladih komunista.

Drugarice, posadimo cvijeće,
kud se vojska druga Tita kreće.

Proleteri, blago li je vama,
kad drug Tito komanduje s vama.

 

Omladinska himna

 

Omladinci,omladinke,

Velik nas je broj:

Protiv rata i fašizma

Pošli smo u boj.

Niz planine reke slaze,

Nove pute, nove staze,

Omladinske noge gaze,

Eto nas.

Hej zasucimo rukave znojne,

Izgradićemo novog čoveka.

Protiv svega što ne valja

Dižemo svoj glas,

Mi u radu i u slobodi

Vidimo svoj spas.

Niz planine reke slaze

Nove pute, nove staze

Omladinske noge gaze,

Eto nas.

Hej zasucimo rukave znojne

Izgradićemo novoga čoveka.

 

 

Na kapama svih junaka

 

Na kapama svih junaka,
Sija zvijezda petokraka.

Blista ona usred boja,
Petokraka zvijezda moja.

Od ustanka tebe nosim,
I tobom se ja ponosim.

Petokrako, mila zvijezdo,
Fašističko ništiš gnijezdo.

Od tebe nema ljepšeg znaka,
Za radnika i seljaka.

Ko se sad od borbe krije,
Petokraka za njeg nije.

Tko ne žali život dati,
Petokraka tom će sjati.

 

 

Partizan

 

Bijah uhvaćen u zamku
i pozvan da se predam
al taj nisam ja
štuc u ruke i crta

kako gordo teku suze
skrivao sam mnoge ljude
kao i imena
a sad i ona ginu sa mnom

zatim djevojka u bašti
i spas u njenoj duši
baš u pravi čas
umrla je bez riječi

trojica od nas toga jutra
a samo jedan živi
al taj nisam ja
grobnica je javna kuća

kroz čempres vjetar duva
i kroz groblja vjetar duva
draga sloboda
da l' će znati da pjeva

 

Marjane, Marjane

 

Marjane, Marjane
Ča barjak nam viješ
Ča barjak nam viješ
Milu trobojnicu
Na kojem se čita
Ime druga TITA
A na drugoj strani
Naprid partizani
A na vrh barjaka
Zvizda petokraka
Ko se pod njim bije
Kukavica nije





Pred borbu

 

“Noć je

I puška samo poneka što pukne,

i studen vetar dolinom što hukne;

nigde ništa više nema da se javi,

sve je ućutalo ko u nekoj stravi…

 

Mesec se žuri da ga oblak sakrije,

da ne gleda ljudsku krv kako se lije.

 

Đuro ALEKSIĆ iz Zablaća”

 

 

Po šumama i gorama 2

Po šumama i gorama
Naše zemlje ponosne
Idu čete partizana,
Slavu borbe pronose!
Idu čete partizana,
Slavu borbe pronose!

Neka znade dušman kleti
Da će kod nas slomit' vrat,
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoje zemlje dat'!
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoje zemlje dat'!

Pazit ćemo iz daljine
I pripazit ljuti boj
Pa si kuce obranit
Oslobodit narod svoj!
Pa si kuće obranit
Oslobodit narod svoj!

 

Pesma o Kapelanu

 

Kraj Jelice gore viske, visoke,

kraj Jelice gore, haj visoke!

Maleno je selo Zeoke, Zeoke,

maleno je selo, haj Zeoke!

 

Kapelan je tuda, haj, hodio;

Kapelan je tuda, hej, hodio;

partizansku četu vodio, vodio,

partizansku četu, haj, vodio.

 

Kad Kapelan s četom prolazi, prolazi,

Kad Kapelan s četom, haj prolazi,

sa Jelice pesma dolazi, dolazi,

sa Jelice pesma, haj, dolazi!

                           

 

Pesma drugarica na prelu

 

Sad se ceo narod trudi

Da se sruši Hitler ludi,

Pa i žene kako mogu

Hoće borbu da pomognu.

One žure na sve strane

I gde sretnu partizane

Pružaju im pomoć svaku,

Da im borbu stvore laku.

Malo sira malo hleba

I konaka kada treba.

Čanak mleka, voća torbu

To će pomoć našu borbu

Tu se eto radi, zbori

I drugarska pesma ori;

Tu se pomoć sprema rodu,

Što se bori za slobodu.

 

 

Puška mi je drugarica

Puška mi je drugarica,
Mitraljez mio brat,

Svakog časa bdim na straži
Da tiraninu skršim vrat.

Vedra čela, pjesmom vedrom,
U posljednji stupam boj.

Za svoj narod, za slobodu,
Ja ne žalim život svoj!

 

Pesma jednog pionira

 

Mi deca napaćena

U borbu idemo sada

Jer nad nama već dugo

Nepravda vlada.

 

Mi deca spremni smo za borbu

spremni smo svakog časa

jer znamo da bez slobode

nema života i spasa.

 

Ove stihove napiso je Milan Cvjetičanin, pionir, kada je imao 12 godina.

 

 

”Vrabac” iz Grahova raportira

 

Evo stigoh, Vrabac stari,

Da vam pričam nove stvari.

Božić prođe srpska slava,

Bez peciva I baklava.

 

Na kazan se prima kaša,

Zadovoljna vojska naša.

Vijesti nam često stižu,

Uspjesi se stalno nižu.

 

Ne tražimo druge slave,

Do vjesti druga Save,

O borbama partizana,

Koje vode ovih dana.

 

Potuki su Talijane,

Zaplenili dosta hrane.

Pedeset i tri zarobiše,

Trideset i tri oboriše.

 

Iako je jaka zima,

Mi dođosmo do benzina,

Jer se nova vijest čula,

Kao da smo kod Mosula.

 

Još su brašna pune vreće,

Partizani te su sreće,

Još konzerve I krtole,

Naši boric sve to vole.

 

Iz Nikšića kurir stiže,

Duh borbrni još podiže,

Kokošari pošli bili,

Da bi drva pribavili.

 

Trista ih je pošlo bilo,

Nešto im se dogodilo,

Ne mogoše drva brati,

Pola ih se jedva vrati.

 

I u Boki oko mora,

Krv se proli od zlotvora,

I od tuda vesti stižu,

Uspjesi se novi nižu.

 

Rusi gone sa istoka,

Crnogorci biju s boka,

Svaka sila osovine,

Mora sada da ugine.

 

 

„Vrabac“ upozorava na red i čistoću u oslobođenom Grahovu

 

Drugarice i drugovi,

Evo stiže Vrabac novi.

Od kad stigoh u Grahovo,

Svakog dana nešto novo,

 

Neđe dobro neđe nije,

Propušta se što se smije,

Vidim kuće one iste,

Al nijesu sada čiste.

 

Kad dođoše Talijani,

Sva se pjaca opogani,

Ali sada kad ih nema,

Treba da se čisti, sprema.

 

Čistoća je zdravlja pola,

To neka vam bude škola,

To su posla sad najpreča,

Uzmi metlu, četku, kreča.

 

Zato mlade cure, žene,

Nečekajte naređenje,

Nek sa svaka sama sjeti,

što joj treba započeti.

 

Na prisutne apelujem,

Da rezultat rada čujem.

Ako tako neće biti,

Vrabac će se preseliti.

 

Vi igrajte u veselju,

Ispunite moju želju,

A ja idem da prošetam,

Na sijelu da ne smetam.

 

 

“Vrabac” raportira….

 

Već odavno želju imam

Da vam nešto raportiram

O borbama ovih dana

Naših smjelih partizana.

 

Naša vojska sad se kreće

Od Trebinja do Bileće

I zatvara često džade

Za fašističke mrske gade.

 

I kolonu petu gone

I “ćorave bataljone”

Oko sela Ljubomira

Ne dajuć im nigde mira.

 

Već progone sramne skote

Dražinovce idiote

Koji sramno grade skice

Fašističke odstupnice.

 

Sad žabare  znoj popada

Kad kolona peta pada

Žabari se prepadoše

Pa iz Plane pobjegoše.

 

Uhvati ih trista muka

Bombarduju iz vazduha

Položaje napadaju

Ali cilj ne pogađaju.

 

Granata im dobro peca

Smrtno rani jednog zeca

I još vrane poplašiše

Ne bi štete ništa više.

 

Drugovima radi znanja.

Od drugara “Vrapca” Gaja

Što doleće ovih dana

Na položaj partizana.

 

 

Maljčiki



Plamene zore bude me iz sna
Fabrička jutra, dim iz dimnjaka
Pesma se ori, mladi radnici
Čelična jutra, hitam fabrici.



Drugovi moji, radni, veseli
Bicikle voze, ponositi svi
Drugovi moji, radni, veseli
Pobede nove nosićemo mi.

Sunce već greje, vetar ćarlija
Jutarnja rosa, zemlja mirisna
Sunce već greje, a a a a a
Bogata žetva, radujem se ja.

Popodne kružok na koji idem ja
Tamo će biti i moja devojka
Devojka plava, koju volim ja
Sa njom ću se vozit sajkama.

Visoke peći potpaljujem ja
Ruda se topi, nasmejan sam ja
Pesma se ori, peva fabrika
Pesma se ori, a a a a a. 

 

Titogradu

Titograde, dični grade,
Radničke te ruke grade.
Prvih dana poslije rata,
Zastava je naša dana.
Omladina koja radi,
Novi život sada gradi.
Toga budi svjesna sada,
Omladino Titograda.
Omladino iz brigada,
Zapjevajmo pjesmu rada.
Gledali smo sa Gorice,
Ruševine Podgorice!
Iako su ruševine,
Al su ponos domovine.
Za godinu, ili dvije,
Ruševina bit ne smije.
Proslaviće zemlja cijela,
Podizanje grada bijela.
Titograd će divan biti,
Svi ćemo se ponositi!

 

 

Otac narodne armije



Beograd,
straze,
mitraljezi,
tisina
ropska, nijema...
U kuci tajnoj

drug Tito sjedi,
osvetu strasnu sprema.

“Narod je silan
i besmrtan;
strasna je njegova moc!”…
Od Tita
kurir za kurirom
u mrklu tone noc…

„Drugovi znajte,
osvajaci
platice krvav danak.
Kazite svuda:
Partija zove
Narode na ustanak!”

Pred drugom Titom,
prorocanski,
izrasta bajna slika:
dize se narod,
jati se,
raste
armija osvetnika.

Tako – u dusi narodnog vodje,
k´o mocan spomenik,
iznikao je
u strasnom gnjevu
Narodne Armije lik.                        

 

Branko Copic

 

 

Tito i Prva proleterska

 

(Oliver Dragojevic)(K. Kovac-- S. Markovic-- narodna)

Grudo malo ispod Varde visa,
Dal' o tebi istorija pisa,
Jeli tkogod sto o tebi citao,
Dok u tebe ne dodje drug Tito?

Tu je mrznju ukinuo vjersku,
I osnovao Prvu Proletersku,
Sve zbog Tita i prve brigade
Ime ti se u svijetu znade

 

 

Obnova i izgradnja

 

K.Kovač (Dado Topić)

 

Na obnovu Tito zove

Na izgradnju pruge nove.

 

Druže Tito maršale,

Naša pruga takva je

Naša pruga zahtjeva

Kad se radi da se pjeva.

 

Ponte zvona danonice

Nek zabrekću željeznice

Nek zatutnje kamioni

Nek polete avioni.

 

Omladinci, omladinke

Svi na prugu, bezradnike

Na obnovu Tito zove

na izgradnju pruge nove

 

Na obnovu Tito zove

na izgradnju pruge nove

 

Nek fabrike naše rade

Nek se nove pruge grade

Nek brodovi naši plove

Hajte na rad tito zove

 

Druže tito maršale,

Naša pruga takva je

Naša pruga zahtjeva

Kad se radi da se pjeva.

 

Za Tita! Za Partiju!

Eno,
vec sirom Šumadije prvi se borci biju i cujes poklic, veseo, snazan,
za Tita!
Za Partiju!
U Crnoj Gori, grunu puška, u Bosni buna vrije, skacu                   

Hrvati i Makedonci, i borci Sovenije.
Po zemlji cijeloj dižu se čete radnika i seljaka, nad njima barjak ustanka gori i blista petokraka.



Branko Copić

 

 

Na kormilu je bila Partija



Sloboda, pisali smo negda
na boku broda
tajno,
na stupovima palaca,
na oknu rudnika,
na teretnom vagonu,
na crnoj toploj zemlji.
I govorili smo tiho,
jer su vrebali zbiri.
A onda je buna planula
Zemljama,
i cula se rijec
borbe i jurisa.
Krvarismo dugo
kopnima
i morima.

Ko ladja u buri
Zemlja se ljuljala,
al´ dobre oci covjece
davale su smjer.
Sloboda je nasa
I radost
Do sunca.
Stigla je zemlja k´o ladja
U luku,
ponosito,
jer je na kormilu bio Tito
jer je na kormilu bila
Partija.                   

Jure Franicevic – Plocar

 

 

Zakletva

 

Zaklesmo se našem Titu drugu
Da gradimo Omladinsku prugu.

Gradit' prugu - to je naša dika,
Tu se stiče ime udarnika.

Omladino, udarnički radi,
Dok se pruga do kraja izgradi.

Nije samo što se pruga gradi;
Tu se dižu i kadrovi mladi.

Nasip ceste, ređaju se šine:
To je djelo naše omladine.

Mi čekamo rado, ponosito,
Kad će prugu posjetiti Tito.

Druže Tito, Narodni heroju,
Riječ ćemo ispuniti tvoju!

 

 

Od Vardara pa do Triglava

 

Od Vardara pa do Triglava,
od Đerdapa pa do Jadrana,
kao niska sjajnog đerdana,

svetlim suncem obasjana,
ponosito sred Balkana
Jugoslavijo, Jugoslavijo

Širom sveta put me vodio,
za sudbom sam svojom hodio,
u srcu sam tebe nosio
Uvek si mi draga bila,
domovino moja mila
Jugoslavijo, Jugoslavijo

Volim tvoje reke i gore,
tvoje šume, polja i more,
volim tvoje ljude ponosne,
i ratara i pastira
u frulicu kad zasvira
Jugoslavijo, Jugoslavijo

Krv se mnoga za te prolila,
borba te je naša rodila,
radnička te ruka stvorila
Živi srečna u slobodi,
ljubav naša nek te vodi
Jugoslavijo, Jugoslavijo

 

U kući cvijeća



Promatram bijeli mramor
Okolo ljubica plava,
Tiho prolazi kolona
A Tito kao da spava.

Na mramoru pročitah ime
Iz očiju mi kapnuše suze
O sudbino, sudbino, pomislih-
Zašto nam Tita uze?

Uze nam trostrukog heroja,
Najljepši majski cvijet,
Borca koji je svojim djelom
Zadužio svijet.

Često smo iz dalekog svijeta
Nestrpljivo čekali tvoj glas,
Ponosni i sretni smo bili
Kad si vodio nas.                      

 

Dragan Ranilović

 

 

Slobodo!



Mi smo golim srcem,
Svijetlili kroz mine,

Obasjali staze,
U tom strasnom hodu,

Preko svojih smrti,
Iduc u daljine,

Preko svojih groblja,
Iduc u slobodu.

Znali smo da zemlja,
Sto se krvlju zali,
Mora jednom svanut,
Raskosna u rodu,

Da ocevi nasi,
Nisu zalud pali,
Preko svojih groblja,
Iduc u slobodu, u slobodu

Zapjevaj slobodano, Slobodo
Zapjevaj glasovito
Zapjevaj slobodano, Slobodo
Ime je tvoje Tito,

Zapjevaj slobodano, Slobodo
Zapjevaj glasovito
Zapjevaj slobodano, Slobodo
Mi se zovemo Tito.

 

Joža

(Rezonansa)(B. Likic-- S. Lazic-- B. Likic)

Kraj rijeke Sutle u Kumrovcu,
U skromnoj kuci u Zagorju lijepom
Rodio se sin Marije i Franje,
Mali Joza nas Tito.
A kada su Tita zvali Joze,
Da bi se igrao kao svako dijete,
Dal' je znao iko da ce Joza
Biti marsal i vodja, heroj svijeta.

A kada u polju izsklasa zito,
Na boso dijetinjstvo sijeti li se Tito?
Eto sto zelim, majko, da znam,
Pricaj mi, majko, o Titu.

Eto sto zelim, majko, da znam,
Pricaj mi, majko, o Titu.

 

 

Prolog

(Dado Topic)(K. Kovac-- S. Markovic-- J. Kastelan)

U ovoj zemlji zivi covjek,
I drug, i vodja, Josip Broz Tito.
Josip Broz Tito.

I svi koji vole slobodu-- njega vole.
I svi sto se bore za pravdu-- njegovo ime znaju.

U ovoj zemlji zivi covjek,
S njegova lica osmjeh ne silazi.
Jer on u naprijed gleda,
On u naprijed gleda.

Zivi i radi i svjecu u njegovoj sobi
Cesto zora ugasi.
I svi sto se raduju sreci-- njega znaju,
I gde je on-- tu je radost.

Samo se slobodan covjek raduje sreci,
I gdje je on-- tu je pobjeda.
Jer samo istina pobjedjuje,
Samo istina pobjedjuje.

 

 

Ko je Tito

(Ivica Tomovic)(V. Borisavljevic-- nepoznati borac Mile)

Ko je Tito?

Macvanska polja i bosansko stijenje,
Junaka na Drini i gnijezdo skrito,
Oblake na Ceru i licko kamenje,
Pitaj ih-- Ko je Tito?

Zavejana polja, umorne vojnike,
I grobove sive, spomen Zelengore,
I krseve gole Kozare i Like,
Pitaj ih-- Ko je Tito?

Tito je jedina nada i uz nas
I to je zadnji osmeh umiruceg borca
I leden pozdrav po najvisoj klasi
Kraj krvavog borca.

Tito je oganj od nasih rafala,
Plameni jauci kraj bunkera švapskih,
Tito je ime velikog maršala
Svih krseva nasih.

Tito! To je Tito!

 

Poziv na borbu

(Meri Cetinic)(K. Kovac-- S. Markovic-- narodna)

Slusa narod poziv svoga Tita,
Sa svih strana on u borbu hita,
Ide narod u Zelenu Goru,
Ne ostavlja nikoga na __.

Da ih suma i krije i brani
To su nasi prvi partizani.
Da ih suma i krije i brani
To su nasi prvi partizani.

Bijeze Nemci, bijeze i ustase,
Crne horde sve se Tita plase.
On je heroj kome nema para,
Iz grupica on armiju stvara.

Armija je od celika jaca,
Jer je ona iz naroda nikla

 

 

Druže Tito, ljubičice bjela

(San)(Narodna-- A. Lilic)

Druze Tito, ljubicice bela,
Tebe voli omladina cela.
Tebe voli i staro i mlado,
Druze Tito, ti narodno blago.
Druze Tito, __
Sa tobom se narodi ponose.
Druze Tito, ljubicice plava,
Ti se boris za narodna prava.

Druze Tito, izdao naredjenje,
Svi u borbu za oslobodjenje.
Odazva se nasa zemlja cela,
Digose se gradovi i sela.

 

 

Reč Titova

(Suncokret)(J. Adamov-- P. Zubac)



Ova je zemlja vojevala svoje,
I protiv zala i protiv sila,
Ona je svoje heroje,
U smrt sa pesmom pratila.

Oni su znali zasta su pali,
Za vedra jutra zivot dali.

Mladost je gorela crvenim plamom,
Dok iznad suma zvezda treperi
Protiv neroda sa ljutom kamom,
Krenuse Titovi proleteri,
Jurisali su prema slobodi,
Srce im znalo ko ih vodi.

Titova rec u casu blagu
Greje nam ljubav,
Daje nam snagu.

Narodi koji takvu imaju omladinu,
Za svoju buducnost ne treba da brinu.

Gradismo zemlju, gradismo sutra,
Kako smo hteli, kako nam treba,
I slozni __ sva nasa jutra
Od svoje zemlje, svoga neba.

Titova rec u casu blagu
Greje nam ljubav,
Daje nam snagu.



Narodi koji takvu imaju omladinu,
Za svoju buducnost ne treba da brinu

 

 

Tito je nas Drug

(Pionirska pjesmica, Mostarske Kise)
Mi smo titovi, Tito je nas,
Mi smo titovi, Tito je nas,
Mi smo titovi, Tito je nas

Tito je nas Drug,
Svako u njemu ima,
Prijatelja i brata.

Kada bi nasa Jugoslavija
Bila djevojcica,
Onda Tito bio njen tata.

Mi smo titovi, Tito je nas,
Mi smo titovi, Tito je nas,
Mi smo titovi, Tito je nas
Tito je nas Drug.

 

Pesma o Titu

(Teska Industrija)(G. Lendjel-- D. Grbic)
Sva moja ljubav,
Pod ovim suncem,
Je za Tita.

I nikad ona,
Na drugog,
Da predje nece

Ja sam mu, eno, digao,
Spomen od granita,
Da traje kroz sve godine,
Kroz stoljece.
Znam svaka ce laz,
Pred njegovim delom da pada,
I uvek na radost nasoj ,
Bice njegov lik.
Ja sam mu digao spomen od granita,
Da traje kroz sve godine i stoljece.

I kad prestanu da nas izdajom zovu,
I ne precute nas put ko istinu brani,
Ja bicu skroman i srecan na pesmu ovu,
I sto su ovi stihovi sada zapisani.

 

 

 

Srce mog Naroda

(Jadranka Stojakovic) (A. Ilic-- M. Kovacevic)

Srce mog naroda,

Otkucajima slobode kuca.
Srce mog naroda,
Prepuno je topline sunca.
Srce mog naroda,
Izrasta iz klasja zita.
Srce mog naroda,
Kuca sa srcem Tita.

Srce mog naroda,
Izrasta iz klasja zita.
Srce mog naroda,
Kuca sa srcem Tita.

 

 

Po Titu se vek poznaje

(Generacija 5)(D. Ilic-- R. Glisic-- S. Markovic)



Hteo bih drugu i domovini,
Jos jednom odavde rec da damo,
Da se necemo dati nikad tmini,
Vec da put sunca koracamo.
Put sunca koracamo.
Mi smo snaga druga Tita,
Po Titu se vek poznaje

Triput sam video Tita

(Rani Mraz)(Dj. Balasevic-- J. Bocek-- Dj. Balasevic)



Jednom se otac moj,
Sa posla kuci vratio pre,
Odenuo mi praznicno sve,
I poveo me na trg.

Bio sam klinac jos,
I bilo mi je tek oko pet,
Al' dobro pamtim nasmejan svet,
I svecan i sretan dan.

Nisam razumeo zastave, guzvu,
Znao sam tek nesto je vazno,
Jer otac me tad prigrli snazno,
Rece mi, sine, gledaj i pamti.

I ja sam video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Tada sam ja video Tita prvi put.

U skolskim danima,
O njemu su nas ucili sve,
Al' zivot nam objasnio tek,
To kakav je covek Broz.

Bio sam momak vec,
Kroz muziku sam trazio rec,
Pred igrankom se prostruja vest,
Da doci ce mozda on.
I ja sam stajao malen s gitarom,
Preda mnom sve, moje detinjstvo
Sloboda, mir, Bratstvo i Jedinstvo,
Preda mnom on, nasmejan, vecan.

I ja sam video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Tada sam ja video Tita drugi put.

Bio je peti maj,
Iz Skopja me je vodio put,
Na stanicama duz pruge svud,
Tisina i nema bol.

Bitola, Maribor,
Rijeka, Niksic,
Zenica, Bor,
I svaki covek, i svaki dom,
Je zalio dusom svom.

Al' ja sam video visoke peci, fabrike dim
Siroke njive, gradove sto slobodni zive,
Decu i mir i jato ptica.

I opet video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Opet sam svud video Tita.



I ja sam video visoke peci, fabrike dim
Siroke njive, gradove sto slobodni zive,
Decu i mir i jato ptica.

I opet video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Opet sam svud video Tita.

 

 

Moravo,mi smo uz Tita

(Yu Grupa)(D. Jelic)



Znas li Moravo, reko ljuta,
Da moja brigada tebe sanja,
Ne moras, Moravo, biti __,
Ukroticemo te ovog puta.

Oj, Moravo.

Znas li Moravo, reko ljuta,
Odavde to jos neko pita,
Dal' ima dovoljno cvrstog granita,
Ukroticemo te ovog puta.

Oj, Moravo.

Moravo, mi zivimo uz Tita.
Moravo, mi zivimo uz Tita.
Moravo, mi zivimo uz Tita.
Moravo, mi zivimo uz Tita.

Oj, Moravo.

Ljubavi za ljude imadoh i pre

Za socijalizam, svo poverenje.
Moravo, __ hteo da se penjem,
Moravo, __, uz postenje.

Moravo, mi zivimo uz Tita.
Moravo, mi zivimo uz Tita.
Moravo, mi zivimo uz Tita.
Moravo, mi zivimo uz Tita

 

 

Hej Sloveni

 

Hej Slaveni, još te živi

Riječ naših djedova

Dok za narod srce bije

Njihovih sinova

 

Živi,živi duh Slavenski

Živjet ćeš vjekovma

Zalud preti ponor pakla

Zalud vatra groma

 

Nek se sada i nad nama

Burom sve raznese

Stijena puca dum se lama

Zemlja nek se trese

 

Mi stojimo postojano

Kao klisurine

Proklet bio izdajica

Svoje domovine!

 

Druže Tito mi ti se kunemo

(Zdravko Colic)(Dj. Novkovic- M. Aleckovic-- R. Ruic)



Godine su prosle pune muka,
Ginulo se za slobodu nijemo,
Ili s pjesmom umjesto jauka,
Druze Tito mi ti se kunemo.

Druze Tito mi ti se kunemo.

Veselje se siri na sve strane,
Sad slobodno po zemlji idemo,
Al' velike pamticemo dane,
Druze Tito mi ti se kunemo.

Druze Tito mi ti se kunemo.
Druze Tito mi ti se kunemo.

Praznik slazi na ulice nase,
U oblake da letimo smjelo,
Nase pjesme zli neka se plase,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Druze Tito mi ti se kunemo.
Druze Tito mi ti se kunemo

 

 

Zdravko Colic ( )
Sve ljepote nasih snova,
u bitkama slavnih dana,
stvarana su nasom borbom
djelom Tita iskovana.

Oj, slobodo, zoro nasa,
crveno ti srce bilo,
dani sunca i ljepote
neka sire svoje krilo.
Volimo te, oj, slobodo,
u svitanje nove zore,
svjetlost Tita i partije,
rodna polja, nase more
Ponosni smo na tu svjetlost
snaznu kao nase nade,
na veliko djelo Tita
sto nam nove zore dade

Sve ljepote nasih snova
u bitkama slavnih dana
stvarana su nasom borbom
djelom Tita iskovana

Volimo te o slobodo
u svitanje nove zore.

 

 

Mi smo ponos druga Tita

(Dusan Prelevic)(D. Prelevic)



Uradili smo mnogo, mozemo jos vise,
Omladina nasa, kao jedan dise.
Ugradicemo ljubav, u sva nasa dela,
Ponosi se nama domovina cela.

Samac, Sarajevo, Morava i Sava,
Proculo se svijetom, to je nasa slava.
Recicemo sutra svakom ko nas pita,
Mi smo ponos naseg druga Tita.

Uradili smo mnogo, mozemo jos vise,
Omladina nasa, kao jedan dise.
Ugradicemo ljubav, u sva nasa dela,
Nama se ponosi domovina cela.

Samac, Sarajevo, Morava i Sava,
Proculo se svijetom, to je nasa slava.
Recicemo sutra svakom ko nas pita,
Mi smo ponos naseg druga Tita.

Samac, Sarajevo, Morava i Sava,
Proculo se svijetom, to je nasa slava.
Recicemo sutra svakom ko nas pita,
Mi smo ponos naseg druga Tita.
Naseg Tita.

 

To majka više ne rađa

(Bata Nonin)(B. Nonin-- A. Sekulic-- B. Nonin)

Od kakvog li materijala sagradi sebe?
To ne zna niko od neimara.
Medju rudama gvozdenim njega nema,
A ima ga medju Brozovima.

A Brozovoga nigde nema.

I hiljadugodisnje drvo trosno je.
I trosna je ziva stena
I nema ga ptica nad Andima
Nema ga kornjaca, ni hridina,
A Broz ga ima.
I nema ga nigde na znanim mestima
A Broz ga u ocima ima.

Ni gvozdje, ni drvo, ni stena, ni ptica
Ni kornjaca, ni hridina,
Od takvog kova ne sazda sina.

I sve se iz te cvrstine ko uran oslobadja,
I sve se ponovo stvara,
To majka vise ne radja

A Broza nigde nema i
Svud ga ovde ima zemlju da ovine.
Mi smo ti, mi smo ti vredni,
Od takve kovine.

I on je od kosti, od krvi i mesa,
Nije __ jurisao na nebesa.
Delana ljudskom rukom istorija je sladja.
To sto je mogao Broz,
To majka vise ne radja

 

Zvezda Petokraka
U tunelu, usred mraka,
sija zvezda petokraka.
U tunelu, usred mraka,
sija zvezda petokraka.

Sija zvezda, sija svaka,
a najviše petokraka.
Sija zvezda, sija svaka,
a najviše petokraka.

Petokraka sa pet pera
to je znacka proletera,
Petokraka sa pet lista
to je znacka komunista

Amerika i Engleska
bit će zemlja proleterska.
Amerika i Engleska
bit će zemlja proleterska.

Tito posle Tita

(Davorin Popovic)(J. Slisko-- D. Arkus-- M. Maric)



Dok je bio, bas je bio,
Sa nama i sa svijetom,
Dok je bio, on je bio,
Sunce nad planetom.

Dok je bio, bas je bio
I junak u prici,
Dok je bio, bas je bio
Da se njime dici.

A sta sada zemljo juzna,
Ako nas tko pita?
Recicemo: Opet Tito,
Tito posle Tita.
Recicemo: Opet Tito,
Tito s nama zivi,
Jeste Tito samo jedan,
Ali Tito smi i mi.

Recicemo: Opet Tito,
Tito s nama zivi,
Jeste Tito samo jedan,
Ali Tito smi i mi.

 

Ide Tito

 

(Neda Ukraden)

Po ovome tvrdu kraju, suhu, kamenitu,
Projezdi Tito na konju, konju vilovitu.
Poklike cusmo njegove, poklike plamene.
Snazne i vatrene, poklike plamene.

Neka ih ___.
Udare, srucimo na njih,
Snazne, vatrene,
Pred nama pobeda blista.

Tito je presao Pivu, i goru zelenu,
Sutjesku prelazi Tito, Sutjesku ledenu,
I Drinu ce preci vodu, Drinu valovitu,
I vojsku prevesti Tito, vojsku silovitu.

Neka ih ___.
Udare, srucimo na njih,
Snazne, vatrene,
Pred nama pobeda blista.



 

Računajte na nas

(Rani Mraz)(Dj. Balasevic-- T. Milakovic-- Dj. Balasevic)

U ime svih nas iz pedeset i neke,
Za zakletvu Titu ja spevao sam stih,
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
Jer rodjen sam tek posle njih.

Al' zivot pred nama jos bitaka skriva,
I preti nam, preti ko duboki vir,
Ja znam da na ceka jos sto ofanziva,
Jer moramo cuvati mir.

Racunajte na nas.
Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok,
Jer slusamo ploce i sviramo rok,
Al' negde u nama je bitaka plam,
I kazem vam sta dobro znam.
Racunajte na nas.

U ime svih nas iz pedeset i neke,
Za zakletvu Titu sam spevala stih,
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
Jer rodjena sam posle njih.



U nama je sudbina buducih dana,
I neki se mozda plase za nju,
Kroz vene nam protice krv partizana,
I mi znamo zasto smo tu.

Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok,
Jer slusamo ploce i sviramo rok,
Al' negde u nama je bitaka plam,
I kazem vam sta dobro znam.
Racunajte na nas.

 

Vojvodina peva

 

Žita, detelino ti crvene glave,
kukuruzi iroški kićeni,
suncokreti suncem preliveni,
tihe vode, zeleni vrbaci,
vinogradi, vedri veseljaci, -
zarudite, plodom oplodite,
ozrnite zrnom i zrnevljem,
zapevajte pesmom i veseljem...

Vojvodina beskrajnih ravnica
u sretanje svom maršalu hita.
To sad čovek
i drug-gora,
drugarica-šuma
u sretanje svom maršalu hita,
da zagrli, da poljubi druga Tita.

 

ŽARKO VASILJEVIĆ

Tito

 

Ono što nam je pod nasiljem domaćim
izgaženu vjeru sačuvalo živu
i tek naslućenom, još dalekom cilju
nesavladljivu vjernost sačuvalo-

I što je u nama drevne snage probudilo
što ih je vjekovni jaram umrtvio,
da su nam se ruke u pesnice sastavile,
kad su raskomadanu zemlju rasparčavali-

To da smo strpljivo podnosili patnje i žrtve
i u koštac s nasiljem se hvatali preporođeni
kad riješeno bješe da naše pokoljenje umre
i borbu završimo oslobođeni-

Oslobođeni da živimo u dostojanstvu
i da sami svoju sudbinu krojimo
da više nikad pod silu ne padnemo
svemu tom u ime Tita počast dajemo.

 

MILE KLOPČIČ

 

 

Crvena misao

 

Sjedim ociju uprtih kroz prozor
vid mi zaklanjaju grane drveta
sto u bestidnom plesu
sa suludim vijetrom
razgolicuju stablo
dopustajuci da ih potrga
i na trenutke kao da vidim
i nevidim
trepcem
razmisljam
natren mi se pred očima
pojavi crveni mak
kako ceka
da ponikne zito
da bi bio car.


A nigdje ni orača
ni sijača
Tako moju crvenu misao
dotače vjetar
i ona u bezobzirnom plesu prestade da se crveni
Pred ocima ponovo lelujanje grana
i cudan šum.

 

 

Ja sam Komunist

 

1
Čujte me! Kažem iskreno, otvoreno,
Ja sam komunist!
Drvo sam sa dubokim korenom,
I bol moj je kao suza čist.
Stavi na kantar sve moje brige,
Sve radosti, nemire i podvige,
Ali znaj: sve neispitane puteve čoveka
Krčio sam ja od pamtiveka.
Probijao sam se mučno.
Kroz vatrena krštenja - do vrhunca.
Kroz tamnice, galije, skele...
Ali u strašnom mraku ustima Kampanele
Pokazao sam ljudima Grad Sunca.
Živim sa vama, braćo, na grbači planete,
Kršten u ognju, bijen, mučen i moren.
Ovde je moj prag. Moj dom je svima otvoren.
Evo hleba i soli - i sofre svete.
Sejem... Time se ponosim, trajem.
Unaokolo šušti šiblje šikare.
Sebični su oni koji za druge ne mare -
Ja na život takav ne pristajem!
Iskrivivši lice, kao da mre,
Neko mi nežno na uvo tepa:
"Šta žuriš? Zar ti još više treba?"
"Ne više - odgovaram - već sve!"
Jer vek me pažljivo motri iz sata u sat,
Besanim očima budućih dugih kolona,
I onih Velikih Dvadeset Miliona,
Čiji je život prekinuo rat!

2
Ja nisam asketa...
Uz kanonadu slavujskog poja,
Pod uzdasima lipa, u noćnoj graji
I meni se zavrtelo u glavi
Od prvog Besmrtnog priznanja: "Ja sam tvoja!'
Još niko nije voleo takvom silinom!
Simfonije su zvučale tromontanom,
Zvezde treperile u osvitu ranom,
I svet se razotkrio svom dubinom.
Sve što je ljudsko meni je blisko:
I dečiji plač, i stihovi Boka,
I tišina tajge, buka vodoskoka,
I večita svetlost tvog okna i oka.



3
Gord sam kao kozački predak moj,
Koji ni pred kim glavu ne hte saviti.
Boga nisam molio da me zaštiti,
Đavola iz šege zvao sam na dvoboj.
I evo sad, osećam teret težak i dug,
Obaram glavu u hramu letnjeg neba,
Pred likovima Majke i Hleba,
I mač moj se prekiva u dobri plug!

4
Kad se oko tebe sjate kao na med,
Na jubilej navale stari i mladi,
Ja se uvek smestim negde pozadi –
Nikad ne sedam u prvi red.
Ali ako se radost pretvori u bol,
I crna kao gavran bude noć –
Krenuću u prve redove - u pomoć,
Deleći nevolju kao hleb i sol!

5
Stojim nad urvinom, visinom omamljen.
Sad sam pred vama... Sunce zemlju žari.
Cvetaju voćnjaci. Majka stari.
Otac se smeje... na zidu uramljen.
Prolaze svečano, ukusno odevene -
Raskošno lepe devojke i žene,
I ratnici idu s dečjim nestrpljenjem,
Ukrasivši grudi državnim ordenjem.
To je moj narod. Pogledaj druže, bez zazora,
U ruke teške, u ruke čvornovate -
Duša je njegova čista kao zlato,
kao pesma i ljubičasta zora.
Deo sam naroda mog... On je u srcu mom -
Kao zrelo klasje i najlepša želja,
Uoči vršidbe, u jeku veselja,
S paučnim misli nad strnjikom.
Mirišu zvezde ko selen, a Dnjepar neizmeran.
Plove stada sa predvečernje paše.
Sve je moje. Sve je moje i naše.
Ali i tvoje, ako si prijatelj veran.
Dođi u goste! Evo ti ruka i gostoprimstvo,
Žuta od firnajsa i od krdže-duvana -
Ona cveta kao maslinova grana,
I nudi ti večno pobratimstvo.
A ako si dušman, a ne drugar,
I stežeš mi ruku licemerno -
Moja te desnica s mržnjom pravovernom
Da ti nanese ubistveni udar.
U ime svetih očevih rana,
U ime grobova bezimenih,
U lice ću ti baciti poklič crveni,
Kratak i odlučan: “No pasaran!"
6
Svemirska stanica Zemlja, ključa, blista;
Otkucava tajne srce čoveka.
S ponosom upisujem u anketu veka:
"Ja sam komunista!"
Time sam sve rekao!

Reč Titova

J. Adamov – P. Zubac (Suncokreti)

 

Ova je zemlja vojevala svoje

I protiv zala i protiv sila

Ona je svoje pogin heroje

U smrt sa pesmom pretila

 

 

Oni su znali za šta su pali

Za vedra jutra život dali

 

Mladost je gorela crvenim plamom

Dok iznad šuma zvezda treperi

Protiv neroda sa ljutom tamom

Krenuše Titovi proleteri.

 

Jurišali su prema slobodi

Srce im znalo ko ih vodi.

 

Titova reč u času blagu

Greje nam ljubav, daje nam snagu.

Narodi koji takvu imaju omladinu

Za svoju budućnost ne treba da brinu.

 

Gradismo zemlju, gradismo sutra.

Kako smo hteli kako nam treba

I složni vajamo sva naša jutra

Od svoje zemlje svoga neba.

 

Titova reč u času blagu

Greje nam ljubav, daje nam snagu.

Narodi koji takvu imaju omladinu

Za svoju budućnost ne treba da brinu.

 

Ponos rijeke

 

Uno, krajiška rijeko,
snagu vidim u tvome toku,
radost čitam u tvome oku.
Zašto si ponosita?
- Vidjela sam ratnika Tita!

Plivo, bistra plavojko,
što si ti ponosita?
- I ja sam vidjela Tita!

Neretvo valovita,
što si ti ponosita?
- I ja sam vidjela Tita!

Sutjesko plahovita,
što si ti tugovita?
- Vidjela sam ranjenog Tita...

 

STANKO RAKITA

 

 

 

 

Pitat će me kako je bilo ulomak

 

Jedanput
mnogoput
kasnije
za dvjesta i trista godina
pitat će
srećni narodi
kako je nama bilo.

Listat će prašnim knjigama
tragat će našim brigama
našom javom i slavom
našim uzama i našim suzama
našom Sutjeskom, Kozarom
Bihaćem i Drvarom!

Pitat će:
tko je vodio
i tko je rukovodio
u ovo najteže doba?
I tko je od roba
stvorio
slobodno biće!

Odgovor bit će
pričat će žuta hartija...
Bio je Tito i bila je Partija.

 

MIROSLAV FELDMAN

Drug Tito

 

Sve što j' bilo pod pepelom
na dnu naših srca skrito,
u vatru je razbuktao
drug nam Tito, Tito, Tito.

Sve što teklo kojekuda
svrnu jednom u korito,
pa veliku rijeku stvori
drug nam Tito, Tito, Tito.

Naše brašno prosijao
kroz rešeto i kroz sito,
pa hljeb novi za nas mijesi
drug nam Tito, Tito, Tito.

Lice tvrdo, šapa lavlja,
ali na dnu grudi skrito
srce uma kao otac
drug nam Tito, Tito, Tito.

Otkud dođe? Gdje je niko?
Tko bi sve to sada pito?
Sudbine je dar nam velik
drug nam Tito, Tito, Tito.

Zato druzi i družice,
složno, hitro, ponosito,
pohitajmo kud nas vodi,
kličuć: Tito, Tito, Tito!

 

VLADIMIR NAZOR

Tito

Rodio se u Zagorju bijelom,
dijete do djeteta,
njegovo jedino bogatstvo
bile su ruke dvije.

S te dvije ruke
su ga na put poslali:
"U kući je premalo hljeba,
drugdje ga moraš naći."

Godine su proticale i
mladić je sazreo u čovjeka.
Pravde u svijetu našao nije
a hljeba tek malo.

Još uvijek su mu ruke
bile jedina sopstvenost
i stiskao ih je sve jače
u čvrstu čeličnu pest.

Do onih koji su u nov svijet vjerovali
put je našao
i u srcu su nosili
slobode nove cvijet.

Bio je neustrašiv i hrabar
za sreću ljudi borac.
Zato su drugovi rekli:
"Tito, vodi nas Ti!"

I on je vodio i znao
kud pravi vodi put.
I godine su tekle
i sloboda je došla.

Godinama su borbe krvave
noću i danju divljale,
dok svjetlo nam ne zasja
što ga partizan upali.

I sad nam život teče
mirnije od dana onih
sad kad nam teškoće nove
izazivaju suze i smijeh.

Sad kad je Tito s nama,
u borbi za sreću ljudi,
ponovo smo se sabrali i rekli:
"Tito, vodi nas Ti!"

 

KAJETAN KOVIČ

 

Želja devojčice

 

Procvetalo u Titovoj bašti
belo, žuto i rumeno cveće.

Zapevala senica na grani,
kraj Titova krova i prozora.

-Volela bih da sam i ja ptica,
da sam ptica ili ljubičica.

Kad se Tito od rada umori,
da ga moja pesma razgovori;

da ga moja topla ljubav sretne
kad pogleda na bokore cvetne.

 

DUŠAN RADOVIĆ

U Titovoj rodnoj kući ulomak

Marijo majko, kolevčica tiha,
(Zagorska pesma čuje se iz kuta)
Da l' si slutila kada se zanjiha
Da se to njiše sunce našeg puta?

Kolevko, ti si, znaj, najvećeg sina
Međ nama što se ikad dosad rodi
Njihala u dane kad je domovina
Žudno sanjala jutra u slobodi.

Kolevko, ti si zemlju odnjihala,
Široku zemlju, brežje, more, polja
I sve nas što smo praunuci rala
I crnog žulja i visokog kolja.

Sanjaju njive. Ševe na drum sleću.
Decembar voćke tvrdom rukom steže.
Ej, kakav li je Kumrovec u cveću
Kad april blesne i podmladi vreže!

Na prostoj klupi dragog doma snujem
i vidim - nije tu samo davnina.
Tek tu kako strašne munje čujem
Oluje što nam preti iz daljina.

Daljine nose buru, mrakom hoće
Slobodu našeg puta da zaveju;
Al' kod nas sunce traje, rađa voće
I na ljude se radilišta smeju.

I hteo bih drugu i domovini
Još jednom odavde reč da damo,
Da se nećemo dati nikada tmini
Već da put sunca koračamo!

 

SLOBODAN MARKOVIĆ

 

Put u Kumrovec

 

Oživi misao, putevi bježe,
Zagorje pjeva: kaj,
i srce igra, pjesmu doseže:
je li to Gupčev kraj?

Sutla vijuga: modra tkanica,
zar je to Tahijev dvor?
Gle, preko šuma i oranica
zamak gleda odozgor.

Odmiče cesta, ljepota dana,
i jesen sva od svile,
miriše njiva zaorana
i jata ptica krile.

"O lijepa naša..." slova sjaju,
s kamena stih nas zove,
himna se rodila u ovom kraju,
da, himna zemlje ove.

Jurimo, jurimo, Kumrovec, eno,
pred nama kao na dlanu;
mašemo rukom uzbuđeno,
a riječi ućute, stanu.

I onda tišina: ožive slike,
stranice pjevaju, zbore,
promiču tako dani i bitke
kroz naše krvave gore...

I dok čitamo sa zida slova:
"Ovdje se rodio Tito";
golub slijeće sa starog krova
i kruži ponosito.

Susjed je vajar iskles'o lik,
što nas sad gleda blago,
slobode naše to je spomenik
i sveg što nam je drago.

Uniđem pod krov, dodirnem rukom,
kolijevka leži mala,
priprosta zipka s drvenim lukom
Maršala odnjihala!

I na ognjištu vatra se žari,
ko simbol misli žive,
pucketa tiho i ko da zari
juriše i ofanzive.

O gori vatro, vječno, žarko
kao misao Tita,
i svijetli toplo ko sunce jarko
i budi uzorita!

U tvome sjaju nek se rode
i nove naše snage,
i nek nas i dalje cilju vode
zastave crvene, drage!

 

ŠUKRIJA PANDŽO

 

 

Dolazak druga Tita ulomak

 

Svu sjajnost jutra od tog časa pamti,
bjelinu ceste,
tihu zelen trave,
zagorsku jesen što pod suncem plamti,
susret u mašti stvarniji od jave.
I sve zapiši do goluba na krovu,
livade pod cvijetom,
jabuke u vrtu.
Već sutra
na straži,
pod puškom u rovu,
javit će se svijesti i stati na crtu
besmrtno jutro Pete zemaljske
u času kad Tito u dvoranu stupi,
i više od svake legende i skaske
dizat će srca taj trenutak skupi.
Prigušen talas,
poklici u oku,
iskra je oganj, zjenice su pljesak
i sve što ljubav nosi u duboku,
reći će zanos kroz očiju blijesak.
"To Stari ide" tih se šapat javi,
dvorana utihnu i sva se upi
u to naše lice,
i radost obavi
obraz prvoboraca,
svakoj priđe klupi
i ruku pruži, nasmiješen i bodar,
kovač ustanka
i graditelj plana
u zemlji ovoj.
Njen najveći brodar.

 

MARIN FRANIČEVIĆ

 

Kolo druga Tita

 

Lijepo ti je druga Tita kolo,
takvo kolo ko ga ne bi volo!
Igraju ga mladi partizani,
partizani - zeleni jablani.
I sa njima mlade partizanke,
partizanke - omorike tanke.
Crven-zvijezda na kape im pala,
svjetlost sunca puške obasjala,
a iz grudi pjesma im se vije:

- Druže Tito, naše najmilije!
Ti si vođa sveg naroda svoga,
slovenačkog, srpskog, hrvatskoga.
Crnogorci, pa i Makedonci,
svi Bosanci i svi Hercegovci
Tvoje ime u svom srcu nose,
Tvoje ime, kojim se ponose:
Svi igraju kolo valovito,
svi pjevaju:"Živio nam Tito!

Maršalu Titu

 

Iz ničeg je stvorio vojsku i prožeo duhom je novim,
ko munja u ruci mu bje, što bljesne, udari, mine,
prisutna svuda ko zrak i nevidljiva kao vjetar.
Sve ljudske snove protka jahač na bijelome konju,
pred kojim se nadaleko dušmanske razmiču čete.
u miru gledamo sada njegov junački lik.
On neprestano snuje, i kada jednostavnom riječi
razjasni položaj naš, sadašnjost budućnošću stvori.
Oko njega, kao na zov, radni se okuplja narod,
u čvrste se vrsta brigade plamene mladosti roj.

"Kazuj, i čekić će naš da preuzme svaku ti riječ,
jeknut će zemljom svom, na istok je nosit i zapad,
budeć posvuda vjeru u bolji život i svijet!"

 

OTON ŽUPANČIĆ

Tko to tamo pjeva

 

Kamo dalje
rođače
iz pijeska vire krunisane glave
šta to rade
prde u prasinu
čini mi se
rođače
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit će bolje
rođače
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili te na četiri strane
zbilja si bio dosljedan
i velikodušan
rođače
raspolagati tuđom mukom
nije mala zajebancija.

BRANIMIR ŠTULIĆ

 

Pođe Tito iz grada Beograda

 

Pođe Tito iz grada Beograda,
iz grada Beograda,
on mi pođe sa družinom,
sa družinom:
Srbinom, Hrvatom i Slovencem,
i Slovencem,
Makedoncem, Crnogorcem i Bosancem!
i Bosancem;
S njima stiže u Užice,
u Užice,
tamo bješe silna borba,
silna borba;
silna borba, glavna proba,
glavna proba.
Tu je Tito bratstvo skovo.
Bratstvo skovo i jedinstvo,
i jedinstvo.

 

 

Pozdrav omladine

 

Druže Tito, oče domovine,
primi pozdrav svoje omladine.

Druže Tito, naša mila diko,
pozdravlja te malo i veliko.

Pozdravlja te i staro i mlado,
druže Tito, ti narodna nado.

Druže Tito, ljubičice bijela,
tebe voli omladina cijela.

Druže Tito, ti si nam jedini
koji daješ pravo omladini.

Druže Tito, mi ti se kunemo,
da sa tvoga puta ne skrenemo.

 

Žetelice (Josip Cazi)

Ognjen elan žitnim poljem plovi.
Grablje, vile, blistaju srpovi.
Ko u žitu crveni makovi,
Djevojaka nižu se redovi,
Vije vjetar rupce svijetlih boja,
Lije sunce lik ljubljenog Tita.
"Je l' skupljena žetva, djeco moja?"
Iz daljine očinski nas pita.

"Jeste" - ko grom Slavonija para.
Omladina Titu odgovara:
"Krupno klasje poljem pokošeno,
U tri zore sve je pokupljeno,

Povezano u čvrste snopove,
Naslagano u zlatne krstove,

U tri zore, tri ruže rumene,
Rosom krvi naše obojene!

Reci Tito da l' žetvene vijence,
Slavonija nosit će prvence?"
U srcu mladom cvjetaju snovi.
Pjesma se ori i zveče srpovi:
Oj Tito, druže, roda našeg grano,
Oj Tito, druže, naše sunce rano.
Više starog mi nećemo stanja,
Novih zora nosimo svitanja.

Slavonijo, zemljo partizana,
Zipko buna, krvavih megdana,
Vijenac slave oko tvoga čela,
Isplele su žetelice sela.

 

Titova reč

 

Ima li radost granice?
Snovima ima li međe?
Ima li čega svetlijeg
od zlatne sunčane pređe?

Prolećni dan je bio,
golubje krilo vito,
po svetlom zraku sunčevom
međ nas je došao Tito.

Poglede pobra nam redom,
ko klasje žetelac rukom,
a srca, zvona, ispuni
plamenitih misli zvukom.

Obasja prošlost za nama,
Pred nama razastra polje.
I Preko granica moći
krenusmo snagom mu volje...

Otad su mnogi dani,
godine prošle tkanja,
al' srce neprekidno
ko zvono glasom tim odzvanja.

I sada, tih u radosti,
žanjući javom snove,
ja velim, ničeg svetlijeg
od tople reči Titove.

 

MILORAD PANIĆ SUREP

 

Najlepša uspomena

 

Modri talas rodne reke
o slobodi pesmu stvara,
a seoski dečak mali
s drugom Titom razgovara.

Lahor ljulja cvetno granje,
sluša loza što se svija:
"Koja ti je uspomena,
druže Tito, najmilija?"

Gleda Maršal mališana,
gleda kao svoje dete.
Sa drveća rascvetana
latice po zemlji lete.

Dečaku je tako toplo,
kô očevo da je krilo,
a drug Tito priču poče:
"Ovako je, mali, bilo:

Najlepša je uspomena
prva knjiga pročitana,
sećam je se sa radošću
do današnjeg ovog dana.

Učio sam prva slova
u seoskoj maloj školi,
iz knjiga sam naučio
kako da se zemlja voli.

Iz knjiga sam upoznao
sve junake starih dana
i podvige što su slični
borbi naših partizana.

Iz knjiga se dobrih uči
da čast treba da se brani,
da još ljudi teško žive,
al' da idu bolji dani.

Iz knjiga se dobrih uči
kako treba da se radi,
iz knjiga se, druže, uči
kako zemlja da se gradi.

Učeći se od malenih
velikana izrastali...
Uči, zato, čitaj knjige,
pioniru druže mali!"

Sluša dečak reči ove:
srce puno - luk napeti,
ko soko bi u visinu
pod oblake da poleti.

Mališan bi sutra hteo
svoju zemlju da izgradi
i očinske pamti reči:
"Uči samo, druže mladi!"

Zašumeo cvet na grani
i vinove loze lišće:
"Uči samo, druže mali,
sve u zemlji - tvoje biće!"

 

MIRA ALEČKOVIĆ

 

Druže Tito
mi ti se kunemo

Godine su prošle pune muka
ginulo se za slobodu nijemo
ili s pjesmom umjesto jauka
druže Tito mi ti se kunemo.

Veselje se širi na sve strane
sad slobodno po zemlji idemo
al' velike pamtićemo dane
druže Tito mi ti se kunemo.

Praznik s'lazi na ulice naše
u oblake da letimo smjelo
naše pjesme zli neka se plaše
druže Tito mi ti se kunemo.

 

KRAJ.